Rezolucija protiv Mađarske koju je usvojio Europski parlament dvotrećinskom većinom zastupnika s prijetnjom oduzimanja ovoj državi glasačkih prava, neodoljivo podsjeća na Rezoluciju Informbiroa koju su 1948. donijele udružene komunističke partije protiv Jugoslavije.
Rezolucija europskog Informbiroa protiv Mađarske
U onim prošlim vremenima KPJ i njegovo vodstvo bili se optuženi za skretanje sa socijalističkog puta i za narušavanje proleterskog internacionalizma, ovaj put Mađarska se osuđuje zbog kršenja „europskih vrijednosti“. I u jednom i u drugom slučaju optužbe su vrlo apstraktne, a pravi razlozi ostaju skriveni te se o njima može tek nagađati. Europska komisija je nešto ranije na istovjetan način ocijenila stanje u Poljskoj.
Na leđa Viktora Orbana natovareno je štošta, sve što je moglo doći pod ruku, sve čega su se tužitelji sjetili: kršenje neovisnosti pravosuđa i sveučilišta, gušenje medijskih i vjerskih sloboda, ugrožavanje vladavine prava, korupcija i slično. Nema zemlje kojoj se sve to, kad bi se baš htjelo, ne bi moglo prigovoriti i u kojoj se ne bi mogli naći odgovarajući primjeri.
Nigel Farage, britanski zastupnik izjavio je ovom prilikom kako je spomenuta rezolucija uvreda za Orbana i njegovu zemlju, pozivajući ih u Brexit te primjećujući kako se našao barem jedan čelnik koji se želi zauzeti za svoja načela, svoj narod i svoju kulturu.
I na tom tragu valja tražiti prave razloge izopćavanja jedne članice EU-a. Orban i njegova vlada protive se nekontroliranim imigracijama štiteći nacionalni i kršćanski identitet nasuprot „europskoj vrijednosti“ multikulturalizma i radikalnog sekularizma, oni su za suverenitet države nasuprot sve jačim tendencijama, ne kako se pogrešno kaže federalizacije, nego unitarizacije EU-a u ekonomskom, političkom, kulturnom pa i moralnom smislu, oni se izbacili Sorosevo Otvoreno društvo koje je imalo pretenziju postavljati podobne političke strukture na vlast, oni su stali na rep bankarskom lihvarstvu, oni surađuju s Rusima mimo dozvole Zapada i još puno toga.
Orban je ugrozio neke političke principe i interese koje je tamo neka birokracija pod utjecajem interesnih lobija proglasila europskim vrijednostima. No porast popularnosti konzervativnih stranaka, što i naš tzv. mainstream proglašava zabrinjavajućim, a posljednji su uvjerljv primjer švedski izbori, govori nam kako postoji i druga Europa osim ove trenutne bruxelleske i neke druge europske vrijednosti koje su bliske upravo mađarskim ili poljskim stavovima.
Za divno čudo, zastupnici HDZ-a, uz, očekivano, Marijanu Petir i Ružu Tomašić, odbili su glas većine, naravno po napucima svoje središnjice. Radi li se tu o dobrosusjedskim odnosima ili je li to znak da se HDZ vraća svojim ozlojeđenim biračima, a uoči skorih europskih i nacionalnih izbora?
