Home Kultura KATARINA ZOVKO IŠTUK “RIČI MOGA ĆAĆE”

KATARINA ZOVKO IŠTUK “RIČI MOGA ĆAĆE”

146
0
SHARE

RIČI MOGA ĆAĆE

Tvrdi kamen, zemlja škrta,
u čoviku volja jaka,
to je simbol Hercegovca,
slika poštenoga nam seljaka.

Iz kamena ovog tvrdog,
nicala su lipa zdanja,
gradili ih pradidovi,
tad bez škole, al’ s puno
znanja.

Na kamenu rodili se
moja mater i moj ćaća,
tu se rodi i ja isto,
moje sestre, moja braća.

Kad je tia sklopit oči,
na počinak vični poći,
bile su nam riči ćaće:

Poslušajte dico draga
vašeg ćaće zadnje riči,
čuvajte mi ova blaga,
sve što dade zemlja ova,
sveta zemlja Hercegova.
Sačuvajte našu viru
i molite dragog Boga,
za molitve vaše znaće,
molte dico i Bog daće.
Pradidovi vaši mili,
isto su mi govorili.
Svojoj dici, jednog dana,
prenesite i vi riči,
kada sklopim svoje oči,
nek se ćaća na vas diči.

KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 20. travnja 2020.

TUŽNO PISMO
Pisala mi u tuđinu
tužno pismo, majka stara
i u njemu s puno bola,
ove riječi napisla:
Dragi sine kad ćeš doći,
da ispuniš naše želje,
nemoj nikad zaboravit,
svoje selo, roditelje.
Velika je ova kuća,
što si nam je sagradio,
al’ u onoj maloj, trošnoj,
naš je život ljepši bio.
Dođi sine pa se ženi,
nevistu iz našeg sela,
nek’ vam rađa vašu djecu,
nek’ oživi kuća cijela.
Nek’ ožive drago dijete,
ovi tvoji lijepi dvori,
zaboravi ljepoticu,
što naš jezik ne govori.
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 16. travnja 2020.