SRCE NA DLANU
U tišini najvećih dubina moga srca,
skrilo se nešto što nazvah: Usnula prošlost
i kao slijepi putnik bez karte i voznog reda,
putuje kroz življenje jedne nedovršene ljubavi.
Pa pitam sebe, gdje bi mogla biti ta stanica,
na kojoj bi trebala konačno izaći i zauvijek nestati?
Gdje je taj zagonetni kolodvor,
na čijem peronu piše: Odlazi zauvijek?
Pitam se, al odgovor ne znam i nema ga.
Dali ti slučajno znadeš, usnula prošlosti,
koja vječito krstariš mojom nutrinom,
ti koja uporno želiš, sve naše snove
ponovno probuditi i pretvoriti ih u javu.
Tebi je lijepo u mekoći moje nježnosti,
u nesigurnosti mojih osjećaja,
u snazi moje neograničene izdržljivosti
i baš te briga što se zoveš: Prošlost.
I dok je god moje srce tebi na dlanu,
ti možeš poći stazama ka budućnosti,
jer ljubav je jednažba s dvije nepoznanice,
a matematički to je ipak riješivo.
Prošlost + Budućnost = Vječita Ljubav
KATARINA ZOVKO IŠTUK
Mostar 09. 03. 2019.
