Sparni srpnja dani,lito se zamarijalo…Žubori Cetina,rječica Ruda u nju utječe, a povri brdo ,obasjava ga crkva sv.Roka i posljednje počivalište Udovičana,,,i našag Ivice Glavana…Pića imbalana,žito zrije ,skoro će vršaja dani…Omara,disat se nemere…Nevažno….bez politike,opredjeljenja za života…svi kao jedan …ni pjev ptica na obližnjim stablima nije parao tišinu…tišinu bolnog rastanka od našeg Iće….Dječica ,ispruženih ruku …majka ,ponosna u boli,supruga…toliko ponosna i topla…braća…svi…ki jedan za Iću…Zaželila san da koliko god bolno bilo vrime na ovom ispraćaju stane…Vitra niotkud …a niko nije pa u afan…osjećaji su nam bili prišniji od bitka…Kršćansku nadu i smisao života i smrti toliko su svećenici zorno prenijeli ,da san na tren poželila bit na Ićinom mistu…Ne boli me toliko rastanak koliko njegova bol koju je prinio na žrtvenik svoje obitelji,zavičaja,Domovine..Sila san…ositila san da san negdi u beskraju,nisan zapazila ni mnoštvo ,za me je postojao Ićo, njegovi mili i Svevišnji, otočile suze niz lice,poškropile ………ružu koju jutros ubra u vrtlu…za Iću.Ma žalin šta mu i više za života nisan dala do znanja koliko mi znači i to ne zato što je bio gradonačelnik već zbog onog ljudskog i Božanskog u njemu, a eto ranije mu upoznah brata…osjećali smo se ki ljudi…i nadan se da je i Ićo prepoznao makar dilićem svog bića koliko san mu bila privržena.Kako njegov rođak ,koji je Iću zazvao bratskim vapajem,Ićo falit ćeš majci, suprugi,dječici,braći, ali pobogu prokleto,falit ćeš meni…tako se sadak osjećam i ja…jedna u nizu njegovi žiteljki…Jecala je suncem žege koja pali rodna mu gruda i svi koji su imali snage podnijeti trenutke ovozermnog oproštaja od Iće, ostaje nam sićanje dok je žića u nama na ovog čovika,ljudinu u pravom smislu riči i molitva ,kao i vjera u ponovni susret u vječnosti…Mirno počivaj u okrilju Gospodina po zagovoru Gospe Sinjske kojoj si se tako uticao u voljenom selu koje me podsjeća na raj na zemlji i moli za svoje anđele,suprugu,majku,braću,svoje žitelje i voljeni kraj, a ja ti mogu obećat’ da dok postojim ti ćeš biti neprolazno u mojim molitvama i duši mojoj koje si svakako dio svojim preranim odlaskom otrgnuo…Počivao u miru Božjem u Hrvatskoj grudi koju si toliko volio.
| Junače dični,Sinja znamenu – vični! Panti JunakaOd šešneste minula vikaGeneracija Sinjska svaka…Čast ga merita…Doklen san ka diteJunakove igre ćirilaMislin prolazlo,Bože moj kaće sto godina.Valja to iščekat dragi svite…Runjne ledineKolkoš Junaka iznjidrile…Nije se ni užnalo…Krpašin se do svanuća tanjcalo.Onomen ko je slikeOd zaborava sačuva,Nek godine mite,Velka slava zanavika biće…Ki onon ko je libre tinbra..Velka fala…Svimin poletarcinI od baluna znalcin…Koji mladost daše za JunakaNašu dikuTriba pripravt fraju velku. Onizin koji pod borićin počivaju…Ne smetit njiovu ćaricu …Molit Mariju DivicuZabilužit ji u spomenaru Junakovu vičnu.Neka nova dicaPripovidajuPovist Junakovu begenaju…Čuvajmo Junaka doklen je u nami žića.O drugizi godina stoJunaku će spivat pismu,Ko se ni rodijo nijeSto posto.A ja evo ujtila se zeru pera..U srcu od ponosa planti žera…Junakovci Bog Van da dobra svega.Povist štujte i našega JunakaJerbo šta je Sinj prez njega.Sritno JunačeI komen za te srce tuče,Doklen Cetna žuboriMačkula na Staron gradu goriI Gospi se čeljad moli…. U Karakašici,18.srpnja 2016.MarijaP.S. Večeras van želin pobjedu za drugu ligu, proslavu rođendana i svoje navijače pak i goste počastite pak neka bude 3:1 , takon pensa Mara vaša…U Karakašici, 18. srpnja 2020.  OdgovorProslijedi |
