više te ne volim,ali sjećanja te vole,sjećanja se vole vraćati u uspomenetako nježne, tako mile, tako neponovljive.vole se zavlačiti u neke naše zakutkei tisuću puta ponovo obilaziti naša mjesta.vole sjećanja koračati našim stazama,slušati našu rijeku,razgovarati s našim galebom.više te ne volim,ali sjećanja te vole, trajno te vole.pronalaze te u najčudnijim mjestima,skrivenog u šaptu nekog drvetaili u mirisu nesice s okusom vanilije.prepoznaju te u liku nekog književnog junaka ismjelo te stavljaju u večernji stih,katkad te nose kao tajnu u džepu kroz dan.više te ne volim,vole te samo moja sjećanja ineke tople misli dok tonem u san
Julija Plenača
