Započela je glazbenu karijeru u ranim osamdesetima kao članica splitske grupe “More”, a 1986. godine krenula je plivati samostalnim vodama i traje više od 30 godina. S pjesmom “Željo moja” predstavljala je Jugoslaviju, a 1999. godine s pjesmom “Marija Magdalena” Hrvatsku na Pjesmi Eurovizije. Iako za sebe kaže da se ne osjeća kao diva njezini obožavatelji ipak misle drukčije, njezine pjesme smatraju bezvremenskima, a nju kao osobu gledaju kao jednu od najvećih glazbenica, ne samo na ovim prostorima, već i puno šire. Ona je Doris Dragović, jedna od najpoznatijih i najuspješnijih hrvatskih pjevačica koja će u petak 9. i subotu 10. studenog od 20 sati održati veliki koncert u Mostaru. Onaj za 9. studenog rasprodan je u rekordnom roku pa da bi se zadovoljile potrebe brojne publike organiziran je i drugi koncert 10. studenog. Međutim, da ima još slobodnih datuma, vjerojatno bi i to bilo rasprodano jer je uvijek dobrodošla u Hercegovinu. Doris Dragović je u povodu dolaska u Mostaru dala intervju Večernjem listu. Za početak, kako je nakon svih ovih godina koliko karijera traje, pa i nakon određenih pauza, čuti da je Doris Dragović najveća dama i diva na glazbenoj sceni? – Ne osjećam se kao diva. Ja sam sebi uvijek ista, ona koju vidim prvu ujutro u ogledalu kad se probudim. A to baš i nije neka scena, moram priznati. Kako godine prolaze, sve mi dođe da pozdravim tu ženu u ogledalu. U čemu je tajna da toliko uspješno trajete? Jednostavno, i novije generacije prihvaćaju vaše pjesme i pjevaju ih s jednakim žarom kako su ih nekad pjevali njihovi roditelji. – Ako u ovaj posao krenete s predumišljajem, već u startu osuđeni ste na gubitak. Pokušala sam malo iz šale, a više iz ljubavi, a onda sam shvatila da mi pjevanje znači više od fakulteta sociologije. “Željo moja, tugo moja”, po mnogima je to bila ona lansirna točka, a pjevali ste je davne 1986. Evo, i ja se naježim na nju, možda i zbog imena, iako sam nekoliko godina mlađi od te pjesme.

“Marija Magdalena” me je obilježila, nosim je u sebi

Kako je ona nastala i kako ste je vi doživjeli one 1986. godine kada ju je praktički cijeli svijet pjevao? – Rođena je kao što se sve pjesme rađaju – jer njezini stvaraoci nisu mogli drukčije. Odakle dolaze pjesme, ne znam, ali znam o trenutku kada rukopisi autora u meni pokrenu lavinu, kada kreće moj dio stvaranja. Moj doživljaj oko “Željo moja” i dalje mi je nestvaran, kao da se sve događalo nekom drugom, “jer ja to ne bih mogla”, “a ona druga može”. I jest. Više ništa nije bilo isto – ni polaganog razvijanja vještina, ni postupnog rasta uz učenje. Trebalo je brzo stvoriti sebe i svom snagom krenuti putem identiteta koji je “Željo moja” postavila u trenu. Godine 1999. s pjesmom “Marija Magdalena” osvojili ste četvrto mjesto na Euroviziji. Tu pjesmu Hrvati su proglasili najboljom eurovizijskom pjesmom ikad. Koliko vas je ta pjesma obilježila i koja je njezina poruka? – “Marija Magdalena” nije me iznenadila. Za nju sam trinaest godina poslije bila potpuno spremna. Možda je zato bila uspješna i tako silno plijenila pozornost, od Izraela preko svih granica i dalje. Svi odlasci na Eurosong imaju svoje protokole obveza, ponašanja, rasporeda… Meni kao da nisu ni bili potrebni; ja sam sama sebi podigla ljestvicu visoko, visoko. Živjela sam “Mariju Magdalenu”! Naravno da me obilježila! Nosim je u sebi i odavno ne znam gdje se odvajamo. Njezinu poruku ne mogu ispričati jedino otpjevati. Samo se ne čuje s ovog papira i iz ovih slova. Koliko je glazba danas napredovala ili nazadovala možda u odnosu na neko ranije vrijeme? – Bilo je i prije propalih i ludih ideja. Bilo je svega. Danas je produkcija otišla jako daleko i opako nadoknađuje nešto što bi bio manjak nekakvih kvalitetnih poteza. Ne možemo sve staviti ni na leđa pjevača jer ima cijeli niz fatalnih karika poput tekstopisaca i autora glazbe. Prezentacija je također jako važna. Greške su bile i tada, kao i možda danas, ali to je jedna velika rasprava. Stižete nam u Hercegovinu, a euforija već raste. Ipak, dugo vas nije bilo, i stari i mladi vas priželjkuju i raduju se koncertu. Što možemo očekivati? – Nakon puno desetljeća rada više ne zbrajate gradove; postanete stariji i aljkavi. Pjesmu ne određuje ni vrijeme ni mjesto. Meni se čini kao da je prošao tek trenutak. A što se tiče repertoara, živi bili pa vidjeli, iako je nakon 35 godina rada manje-više sve jasno. Priprema li Doris Dragović neke nove projekte? – Nekako, u ovim godinama, i nakon toliko godina rada, volim da me nešto takvo u životu iznenadi. Za kraj, vidimo se 9. studenoga u Mostaru, želite li nešto posebno poručiti hercegovačkoj, ali i publici koja će i iz okolnih područja doći u Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače? – Te ćemo večeri u Mostaru slušati jedan lijep koncert. A neki će ga i pjevati. Dobrodošli!•

Pročitajte više na:mmportal.net