Međunarodni dan ruralnih žena prvi put je osnovala Generalna skupština Ujedinjenih nacija u rezoluciji 62/136 od 18. prosinca 2007. godine. Ova rezolucija priznaje “kritičnu ulogu i doprinos ruralnih žena, uključujući autohtonu kulturu za promociju poljoprivrednog i ruralnog razvoja, sigurnost hrane i smanjenje siromaštva.” U zemljama u razvoju, ruralne žene čine skoro 43 posto ukupne radne snage u poljoprivredi. One proizvode i obrađuju većinu raspoloživih prehrambenih proizvoda, s najvećom odgovornošću za sigurnost hrane.
15. listopad, obilježava se Međunarodni dana žena na selu, na nivou Ujedinjenih nacija. Obilježava se svake godine u različitim zemljama diljem svijeta. Istim se želi ukazati problematika s kojom se suočavaju žene na selu. O njihovom položaju na selu i odavanju priznanja za njihovu važnu, a nerjetko zanemarenu ulogu u poljoprivredi općenito. Trenutno u našoj zemlji je neophodno osigurati bolji položaj žena u ruralnoj sredini. Naglašavam kako je važno skrenuti pozornost na njihovo obrazovanje. Kroz povijest se žena smatrala manje vrijednom i ako su obitelji planirale obrazovati neko dijete to je bio muškarac. Žene su nažalost tretirane kao „tuđe“. Udat će se i otići iz kuće! S druge strane želim naglasiti kako je izraženo i nasilje nad istima. Nemogućnost odnosno bolje reći neznanje kome se trebaju obratiti, od koga tražiti pomoć!? Nerjetki su slučajevi i danas kada žene tragično završe. Treći problem žena na selu je taj jer cijeli život rade u domaćinstvu i u poljoprivredi. Nemam ništa protiv domaćinstva i poljoprivrede da se razumijemo. Sve je to pohvalno, ali većina žena nemaju osiguranje, nemaju prihode i ne mogu ostvariti mirovinu. Nadalje naglašavam žena kada dođe u neku stariju životnu dob najveća opasnost je siromaštvo, ekstremno siromaštvo! Što poteže nadalje problem neadekvatnog pružanja zdravstvenih usluga, nemogućnosti liječenja odnosno zdravstvenu zaštitu. Nadalje što mi se ne sviđa to naše i dan danas patrijarhalno razmišljanje, iz nekog doba, da žene nisu nosioci vlasništva privatne imovine. „Ona Matanova uzrečica mi pade na pamet Nuša šta je ovdje tvoje? Ništa moj Matane osim tebe!“ Ženama su uskraćena hajmo ih nazvati sva prava, gdje su postala nesigurna u svoje stavove i razmišljanja. Možda bi se neka od žena i odvažila započela i neki biznis, ali nemaju podršku. Za podršku smatram i psihičkom potporom i financijskom. Financijsku potporu ne može dobiti ni od banki, jer za kredit traži se garancija, a one ju nemaju. Ovom tezom svog razmišljanja ne želim nikoga osuđivati već želim naglasiti kako sam za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena na selu. Samim tim želim istaknuti cilj udvostručenja produktivnosti poljoprivrede i značajan prihod malih proizvođača, a posebice žena. Koliko se naša država obvezala na implementaciji projekta seoskih žena i samih stimulacijskih sredstava koje potiče UNDP ne mogu reći.
Svi znamo kako su žene u ruralnom području jedne od najznačajnih karika u proizvodnji hrane, a 16. listopad je posvećen upravo tome, Svjetski dan hrane. Dan borbe protiv siromaštva obilježavamo 17. listopada. Zaključiti mogu kako žene imaju važnu ulogu u opstanku svojih obitelji, ali za uzvrat malo dobivaju. Nemaju nikakvo priznanje za svoje napore. Po meni formalno imaju ista prava kao muškarci, a ne uživaju jednakost. Već sam navela to je tradicionalni i patrijarhalni odnos gdje se žene stavljaju na već podređenu zadnju poziciju. „Nuša šta ti znaš, idi u kužinu tu ti je mjesto!“
