Vijugavi put kroz selo Korita doveo me do jedne uzvisice zvane Brig. Na početku istog pronađoh jednu ženu s ručnom pilom, malim željeznim grabljama i škarama kako slaže kamenje jedno do drugog, nešto čisti. Dođoh do nje pozdravih ju i upitah ju: jeste li se umorili? Jasno odgovori ne, ovdje se odmaram! Očima obiđoh ono što je najbliže i uočih kako je mjesto bajkovito. Za relaksaciju dušu dalo! Gospođa se predstavila, zove se Ljubica Vukoja.
Kroz priču kaže kako su joj prije par godina dijagnosticirali tumor na periferiji dojke koji joj je odstranjen. Poslije toga odlučno svoj oporavak provodi terapijom kreativnog rada u prirodi. Stvarajući umjetnine u kamenu i šumi. Kaže ovdje se u prirodi liječi uz pjesmu ptica, zvuk vjetra i čist zrak. Upitala sam ju: kako se zove park? Kaže kako bih ga voljela posvetiti Majci Božjoj. Ona joj je dala drugu priliku i jako uspješan oporavak. Između dvije stijene je napravila i malu špiljicu u znak zahvale i stavila manji Gospin kip. Ispod je mala klupa kako bi se posjetitelji mogli u miru pomoliti Majci Božjoj ili duhovno meditirati.
S desne strane špilje nalazi se drveni stolić s par trupaca na kojima posjetitelji mogu odmoriti i popiti kavicu, ako su ju ponijeli sa sobom. S ovog mjesta uistinu se nazire prelijep pogled prema rijeci ponornici, Šipovačkoj glavici, Zaušlju i Prusinama. Stoljetno zvono je kao snažni branitelj koji tri puta na dan naruši tišinu i pozove puk ili posjetitelje na molitvu. Ispod stola nalazi se i mostić i improvizirana rijeka koja nestaje između dva kamena. Most me je impresionirao i upitala sam tko je radio isti. Rekla mi je: Sve što je u parku napravila sam sama svojim rukama. Ne radim nigdje i nisam u mirovini. Djecu ne mogu pitati novac za uređenje u ovakvoj teškoj financijskoj krizi jer ne znam ni kako oni danas mogu preživjeti, a imaju i svoje obitelji!
Tu je kamena štalica, kako kaže u istoj će napraviti jaslice koje će posjetitelji moći vidjeti tijekom cijele godine. Našalila se uz osmjeh i rekla: Možda će mi netko donirati figurice za njih! Nikad se ne zna! Možda netko i uoči moju kreativnost i podrži me!
Lagano uz priču pođosmo „Brigom“ i uočih klackalicu. Zastadosmo! Kaže kako ju je napravila sama i da će još ljuljačku staviti za najmlađe kako bi se mogli igrati. Kad kažemo park asocira nas na djecu, stoga su mališani dobrodošla u ovaj. Ističe kako i oni zaslužuju imati svoj sadržaj, jer svijet ostaje na mlađima. Planira malo i pijeska nasuti kako bi sve bilo ravno.
Uz veliki suhozid u sjeni grabova drveta nastanili su se i patuljci koje na rad ispraća Snjeguljica. Na desnu stranu se nalaze i manji suhozidi s drvenim letvama (to su drvene ograde kojima su se zatvarali vrtovi). Kaže kako joj je jedna osoba obećala kupiti vrtnu figuru magarca ili konja. Praveći male suhozide i „vrtle“ posjetitelji uz nekog dobrog pripovjedača mogu doživjeti čari prijašnjih vremena kada se živjelo teško i kada se koristio svaki pedalj zemlje.
Idući dalje nalazi se i pačja kućica, koja nam predočava situaciju kako se nekada živjelo od lova na patke, fazane, prepelice, zečeve …
Došli smo i do vlaka. S velikom dozom sarkazma reče: Vidiš, u selo je evo sad će dvije godine došao vlak, točnije na uočnicu sv. Ante Padovanskog, a puta do sela nemamo! Kada bi se isti asfaltirao dolazilo bi i više ljudi sve bi bilo drugačije. Žitelji ne bi odlazili iz sela. Ali doći do nas je isto kao da idete koritom rijeke Ričine koja je puna usjeka i kamenja.
Iznad vlaka kako kaže nalazi se i manja kamena šuma što i daje posebnost ovom mjestu. Priču o ovim kamenim šumama malo tko zna. U inozemstvu kamene šume su UNESCOM zaštićene. Kako glas struke navodi prije 35 milijuna godina u vremenu gornjeg eocena i donjeg oligocena nalazila se delta koja se sastojala od više ušća drervnih rijeka. Tekle su iz smjera od najvećih planina Čvrsnice, Vrana i Čabulje i ulijevale se u drevni ocean Tetis.
Raznim tektonikama dolazi do povlačenja vode i selo dobiva posebnu prirodnu ljepotu. Promatrajući kamenje uočavam razne motive u kamenu koji me podsjećaju nekada na lava, konja, orla, slona …. 
Priupitala sam ju: Znate li kako je 21. travanj dan posvećen kreativcima? Odgovorila je kako nije znala za to. Rekla sam vi ste najkreativnija i najjednostavnija osoba koju susrećem. Osoba koja se stopila s prirodom i koja se prilagodila istoj! Rješavate stare probleme koji su hvala Bogu daleko iza vas i želite učiniti svoj svijet i svijet koji voli prirodu boljim mjestom za život. Nasmijala se i rekla: Uživam u prirodi, sve je ovo opuštanje i veliki odmor! Samo da svijet zna što je ovo nikada ne bi bacio papirić u vodu, na ulicu. … Provodio bi više vremena u istoj i ne bi se bavio raznim glupostima, nadziranjem, ogovaranjem, tračanjem drugih. I ovdje ima ljudi koji se liječe nadziranjem i tračanjem, ali imam svoj svijet i svoj mir i ne komentiram niti se raspravljam s takvima. Za kraj nam je uz osmjeh rekla: „Dođite u Brig i osjetite mir!“ Za nadodati se nema što, s tim je sve rekla!
U literaturi možemo pronaći više od 60 različitih definicija kreativnosti. Najraširenija koncepcija kreativnosti u učenjačkoj literaturi jest da se kreativnost manifestira u svakom stvaranju kreativnog djela. Kao primjer, stvaranjem novom umjetničkog djela ili znanstvene hipoteze, koje je istovremeno originalno i korisno.
Obično kada kažemo kreativnost i inovaciju mislimo samo na ovo moderno doba robotiku, internet … Internet nam je doslovno promijenio život sama komunikacija između nas samih je većinom nestala. Lagano zamiru osjećaji, kultura, sve je nekako pregazilo čovjekov prijašnji pogled na svijet. Nametnuta su nam mnoga mišljenja koja smo prihvatili i ne razmišljajući jesu li dobra ta ista za nas ili ne …. S druge strane opet život nam je nezamisliv bez interneta i inovacija, ne bismo imali brzi pristupa informacijama glede cijele svjetske populacije. Prije pandemije Svjetski dan kreativnosti i inovacije obilježavao se tjedan dana od 15. travnja, odnosno od rođendana velikog genija koji je ikad hodao zemljom Leonardo da Vincija pa sve do Dana planeta zemlje (22. travnja). Pozdrav!Sretno!
