Home Kultura Marina Vukoja “Materice-cina, stari običaj koji nije zaboravljen u Koritima, još uvijek...

Marina Vukoja “Materice-cina, stari običaj koji nije zaboravljen u Koritima, još uvijek živi!

755
0
SHARE
Materice ili kod nas u selu poznatije kao „Cina“, je naziv za stari hrvatski katolički običaj koji se slavi na treću nedjelju Došašća. Taj običaj nas k Božiću vodi. Tradicija Crkve u Hrvata u Hercegovini obiluje raznovrsnom ljepotom običaja. Tako i u ovo vrijeme. Običaj koji najviše raduje najmlađe. Majke darivaju svoju djecu, unučad, muževe …. Nekada dok je bilo više djece, sama atmosfera bila je neopisiv prizor. Djeca bi prvo doručkovala u svojim domovima. Zatim bi uzimala, krošnje, sepete, košarice od šiblja ili pak ukrasne torbe koje se kod nas zovu zobnice, skupila bi se u grupe i posjećivala domaćice u selu. Dolaskom pred svaku kuću pokucali bi na vrata i izrecitirali bi:
„Faljen Isus domaćice!
Došle su ti male Materice!
Došli smo priko mora, priko planina koje imaju puno sniga!
Došli smo da nam date malo oraha, jabuka.
Ma vidili smo i ovce, pa nam možeš dati  i novce!
Napolju je zdrava zima primit ćemo i čašicu vina!“
Nakon naših čestitki, domaćica bi odgovorila: Navik faljen bio, djeco mila, da ste mi živi zdravi!“
Važno je napomenuti kako su domaćice prije na dan spremale poklone. Obično su to bili: orasi, lješnjaci, svježa jaja, neke bi spremale i peksimete, krafne, sir, jabuke u koje bi se utisnule kovanice, narandže, sendviči od pršota, pokoja bombonica …. Kada bi se domaćica „ocinila“ male materice bi ju pustile. Nerjetko neke domaćice su nam skidale iz sušnice kobasice i pekle na tavi. Mene bi taj dan strašno obradovao. Po dva dana ne bih spavala zbog nadolazećeg događaja! Razmišljala bih što ću odjenuti, kako ću kosu isplesti i što ću dobiti? Toliko bih se radovala tom običaju da mi i danas suze poteku od emocija. Pogotovo što se sjetim svojih najmilijih koji nisu više pored nas živih! Navečer pred sam blagdan materica, majke, bake bi nas djecu ranije opremili na spavanje. Sjelo bi se spremalo svake godine kod druge domaćice. Na sjelo bi došli muževi, momci …. kako bi čestitali majkama i kako bi se častili. Sjelili bi dugo u noć uz pjesmu, mezu i čašicu vina. Ti pokloni nemaju cijene i vrjedna je baština koja je i danas ostala njegovana kroz ovo selo. Bez obzira što je zub vremena učinio svoje nad ovim krajem, odnosno ovim selom od loše putna infrastruktura kao i loših uvjeta življenja, običaji nisu ugašeni. Dok god djeca bezbjedno koračaju, postoji nada za boljim sutra, za kvalitetnijim uvjetima življenja, kao i podršci i pomoći da se sela održe i osnaže počevši od Britvice, Prosina, Korita pa sve do Sutine. Iduća nedjelja je dan očeva, gdje se muškarci-očevi cine. Taj dan je malo drugačiji od materica. Kod majki je vidljiva i izražena velika ljubav i emocija. Čučnule bi i podragale svako dijete. Ovom pričom ne želim reći kako su očevi hladni i bez ljubavi. Majčinska ljubav je posebna! Za očiće bi se djeca ustala ranije, uzela bi konop i vezali očeve noge. Za cinu bi od istih tražili otkupninu. Recitirali bi: „Faljen Isus, očići, božićno je vrime, došli smo sada tražit otkupninu. Idite na tavan i donesite, mesa, ako nije suvo, otvorite kese!“ ….
 Što reći osim: Svim ženama majkama želim sretne materice, a onima koje nisu majke želim da to što prije postanu!