Za selo Prusine odnosno Prosine posebnom sam ljubavlju vezana jer u istome se rodio moj pradjed Ante Soldo zvani Antuka. Jedan brat je ostao na djedovini u staroj kamenoj Ganića kući, a pradjed Antuka započinje život preko brda u Zaušlju. To je udaljeno nekih 15 minuta hoda starom cestom kroz planinu Orugu. Do ’87. godine prošlog stoljeća prometovalo se kroz Orugu, a te iste godine put je pušten u promet preko Prosina, šipovačkom glavicom i ovaj kraj povezao s Posušjem i sa Širokim Brijegom. I danas je ovaj put u lošem stanju,a ljudi je u selima sve manje. Mnogi su zbog loše putne infrastrukture bili prisiljeni napustiti ova sela. Napominjem: iz Korita do Mostara je nekih 50 minuta normalne vožnje (ovom prometnicom), do u Posušje i Široki Brijeg nekih dvadesetak minuta. Ovim pisanjem želim se približiti običnom puku i ukazati na njihovu problematiku. Za istu sve je manje sluha od nadležnih! U navedenim selima nema vidljivih naznaka za osnovne uvjete života i održivost ruralnog područja! Počevši od asfaltiranja lokalnog i glavnog puta pa do seoske rasvjete, internetske veze ili kabelske televizije. Pitam se koliko bi čitatelja moglo podnijeti ovakve uvjete u 21. stoljeću? Ali ljudi ili bolje rečeno najhrabriji opstaju na ovakvom neuvjetnom području za život!
Nekada selo Zaušlje imalo je dosta domaćinstava i brojilo jako puno stanovnika. Kako su Komunističke vlasti dozvolile 60.-ih godina prošlog stoljeća, odlazak u inozemstvo tako se mnogi žitelji raseliše, veći broj žitelja i u rodnu Slavoniju.
Moja majka, Ljubica Vukoja rođena je u selu Zaušlju, od oca Ivana Solde (27. ruj. 1930, Sutina, smrt: 7 ruj 2005, Sutina) i majke Ruže Soldo r. Rezo (24.9.1933., još uvijek živa, nastanjena kod sina Gaje u Širokom Brijegu). Njih dvoje imali su petoro djece, tri sina Boću (živi u Zaušlju i bavi se stočarstvom sa svojom suprugom Blagom. Imaju četvero djece), Gaju (po struci strojarski inženjer, sa svojom suprugom Radmilom (građevinski inženjer) živi u Širokom Brijegu. Imaju troje djece), Antu (koji živi u Zagrebu sa svojom suprugom imaju jedno dijete) i dvije kćeri Maru (udanu u Izbično gdje i živi sa svojim suprugom Božom Pavkovićem-Malenovićem. Imaju četvero djece) i Ljubicu (živi u Mostaru i u Koritima sa svojim suprugom Ivanom-Ikom Vukoja-Grgićem. Imaju troje djece).
Ruža Soldo r. Rezo (24.9.1933., brak: 20. Stu. 1954., Poklečani) od oca Ate Rezo ( r.1902. smrt nepoznata, nestao u ratu 1945.) i majke Lucije Rezo, r. Pavković (r. 1907., umrla 30.1.1989. pokopana u Koritskom groblju. Luciju Rezo zvanu Pavkuša rodila je Šima Pavković r. Šarić (r. 1878., vjenčana1894, umrla, 7. svibnja 1937.) i otac Petar Pavković (r.1872., umro 10. ožujka1932). Lucija ili baka Pavkuša prodaje svoje imanje u Vlašanima i kupuje novo u Zaušlju i nastanjuje se kod svoje kćeri Ruži gdje je i doživjela duboku starost. Antu Rezo rodili su Šima Rezo r. Matković (r.1885. Crne Lokve, umrla 21.01.1940 Sutina) i Stjepan Rezo (r.1.studenog 1861., umro 1938.)
Ivana Soldu-Antukića rodila je majka Kata Soldo r. Šarić (r.1905., vjenčana 1923., a umrla 1965. u Zaušlju, od karcinoma) i otac Ante Soldo r. 1900., a umro 1990 u Mostaru kod sina Vlatka Solde. Zakopan u koritskom groblju. Antu Soldo rodili su Ivan Soldo i Anđa Soldo r. Lucović (r.17.2.1882., umrla 22.11.1899.) Anđu Soldo rodila je Cvita Lucović r. Markota iz Dupovaca r.1855., umrla 1919.) i Mijo Pupinić-Lucović koji je umro 1853. Ivana Soldu rađa Iva Soldo r. Pavković (r.1840. umrla 1905) i otac Andrija Soldo (r.1837, umro1887). Napominjem, Pupinići od 1853. prelaze na prezime Lucović-vjerojatno zbog uvjenčavanja na ženinstvo.
Ovo je nastanak Antukića loze. Ivan Soldo-Antukić ostao je u Zaušlju, a njegov brat Vlado odlazi za Mostar gdje se nastanjuje u Ilićima i podiže sa svojom suprugom Janjom obitelj, koja je rodom iz Tribošć. Imaju tri sina: Mladena, Dragana i Marinka. Mladen se oženio Marijom rodm iz Rumboka (pravnica po struci) i imaju troje djece od kojih su svi stekli akademsko obrazovanje, dva pravnika i jednog doktora-infektologa. Marinko je oženio Jelicu rodom iz Slatine općina Jablanica. Imaju dva sina, koja se još obrazuju.
Dragan (po struci inženjer niske struje) oženio je Sanju (pravnica po struci) rodom iz Metkovića, imaju jednog sina.
Vlado i Ivan imali su i tri sestre, Maru, Veroniku i Ivu. Nažalost od njih petoro djece samo je Veronika živa. Veronika je udana u Šarića dolac u Rakitno za Grgu Šarića, rodila je šestero djece. Iva je udana u Rakitno-Vrpolje za Kišiće rodila je petero djece. Mara je udana u Bogodol za Ivana Čuljka i rodila je četvero djece, dva sina i dvije kćeri.
U Zaušlju, kako sam već pisala u potonjim navodima, živi Boća Soldo sa svojom suprugom i rodica Anica Soldo. Anica Soldo kći je pokojnoga Blaža, stričevka od Ivana Solde (moga djeda). Živi sama u Zaušlju, nikada se nije udavala. Anica je glasila kao borac kroz život. Svim mlađim generacijama može biti primjer u požrtvovanosti, radu i volji za životom. Povremeno bi išla raditi u inozemstvo. Borila se i radila pošteno. Još uvijek je aktivna u kulturno-umjetničkom društvu, njegujući tradiciju i kulturu ovoga kraja. Učestvovala je na mnogim kulturnim događajima kako bi prikazala u najljepšem izdanju našu seosku narodnu nošnju. Također pjeva gangu i bećarce. Prepoznatljiva je po pozitivnosti i omiljena u cijelom rakitskom kraju. Braće i sestara ima od Slavonije, Australije, Europe ….
Ukratko ovo je uvod o Antukića lozi koja je razgranata svuda po svijetu. Ima nas od daleke Australije, po Europi ….
P.S., za rodoslovlje zahvaljujem se gospodinu Mirku, koji mi je ustupio podatke i olakšao pisanje!
Nastavak priče slijedi …
|
|
Sign in
Welcome! Log into your account
Forgot your password? Get help
Password recovery
Recover your password
A password will be e-mailed to you.