Home Kultura Marina Vukoja….Odmor i sjećanje na dunje s bakina kredenca.Žute Dunje!

Marina Vukoja….Odmor i sjećanje na dunje s bakina kredenca.Žute Dunje!

175
0
SHARE
Često znam reći kako se odmaram kad radim, a umaram se kad ništa ne radim! Tako i danas ostavi dan za odmor i pravljenje soka od koritskih dunja.
U Koritima smo posadili par stabala dunja koje su došle na rod i daju iznimno kvalitetne plodove.
Jedan dio sam odvojila i pravila kompot, drugi dio marmeladu, a ovaj treći, veći dio, za kašasti sok.
Dunje su kako bi stariji znali reći jesenja vitaninska bomba, zdravo voće! Bogate su vitaminom C, magnezijem, željezom, cinkom, vitaninom B1 i B2 … Sadrže proteine i dijetalna vlakna.
Od davnina koristi se kao lijek za suzbijanje kašlja i stomačnih tegova.
List dunje pomaže kod proljeva. Od suhe kore pravi se mirisni čaj koj je jako ljekovit u suzbijanju kašlja i prepun vitanina koji su nam potrebni u zimskim danima kad haraju gripe i razni virusi.
Smatra se kako su sjemenke najljekovitije. Natopljene u vodi oslobađaju sluz koja pomaže u borbi s kašljem. Čak sluz je jako dobra i kod nekih upalnih procesa na koži i organima!
Zahvaljujući taninu koji se nalazi u dunji pozitivno djeluje na rad crijeva i upalne infekcije.
Sok je ljekovit za mnoge plućne bolesti, ublažava kašalj i kod dijareje, liječi crijevne upale, infektovne bolesti, pomaže u liječenju astme.
Čaj od dunjinih sjemenki lijči nesanicu, ublažava napetost i otklanja neprijatan zadah, dok sluz od sjemenki liječi opekotine i rane.
Kompoti se najviše koriste kod anemije.

 

Od svega navedenog kod dunje najdraže mi je kada mi vrate sjećanje u neke prošle dane, gdje zaželim čak da vrijeme stane! Svaka jesen donese nova sjećanja na, meni drage, ljude koji nas gledaju s nekog boljeg i ljepšeg mjesta.
Te mirisne zlatne dunje na kredencu moje bake posebno su sjećanje.  Zlatile bi se i širile miris po cijeloj kući. Sve je nekako bilo idilično. Davale su jednostavnost domu i širila ljubav u obitelji i među susjedima. Poklanjale su se svim dragim ljudima i nosile na sijela.  Cijelu zimu bi mirisale po seoskim domovima. Na kredenac bi se  poredale i postajale glavni ukrasi!
Po pričama starijih djevojke bi pjevale “dunjo moja, dunjo zrela, nisi došla do kog sam htjela”!
Ono što se da zamjetiti je to kako izumire ovo voće, ne predaje mu se pažnja, a i nema je ni na bakinu kredencu! Žalosti me činjenica kako je ovo voće bačeno u zaborav, a sa njim su nestale i naše bake koje su ju znale cijeniti i od koje su spremale ukusne džemove, marmelade, likere, slatko, kompote, sokove  …!