|
U Koritima bi se s nestrpljenjem dočekivao 1. svibanj kako bi se obitelj sastala i kako bi se u polju i vrtačama posadio krumpiri. Mnogi stanovnici su radili, a i danas rade, van općine ili županije, stoga preostale radove planirali su za prve slobodne dane kako bi pojačali snagu i što prije završili poslove u polju ili vrtačama. Zbog nadmorske visine i prijetnji mraza početak svibnja je bio idealan za sadnju krumpira. Napominjem, kako je moj otac danas 2. svibnja okopao iste!
U selu se sadila stara sorta krumpira, koju nažalost rijetko tko danas ima i sadi. Zvali su se „školjaci“ i „poluranjka“. Sezona sadnje već odavno je otvorena iako se ovo selo nalazi na nadmorskoj visini od oko 1000 m.
 Za sve ove poremećaje u prirodi kriv je ljudski čimbenik. Stakleničko zagrijavanje planeta Zemlje prijeti na globalnoj razini. Sve su češći zemljotresi, velike poplave, koje sve opet dovodi do druge krajnosti preduga sušna razdoblja, veliki požari, nestašica hrane i pitke vode, pa do pojave novih bolesti koje odnose sve više ljudskih života i ne biraju dob i spol!
Sama posljedica rata koja je danas evoluirala je povećanje oboljelih ljudi od malignih bolesti. Kad pođemo seoskom šumom uočit ćemo i stabla bukve koja se sve više suše i obolijevaju, kao da ih je netko po vrhu krošnje prelio vrelom vodom. Žalosno je vidjeti bolesna čovjeka, a i bolesnu prirodu. Plaču i boluju ljudi, a istim intenzitetom i biljk-priroda! Bog nas je stvorio kako bismo se stapali i živjeli jedno s drugim. Mi ljudi sve smo nekako iskrivili i urušili cijeli bio sustav. Nekada su snjegovi, kako prepričavaju stariji, padali puno veći, bar u Koritima, do metar za jednu noć, danas toga i nema. Svjesni smo kako hladnoća ubija i viruse i uništava mnoge kukce. Danas nije čudno vidjeti poskoka u prosincu! Sve se nekako zakotrljalo niz brdo i nikako da stane kako bi se stvorio sklad između čovjeka i prirode.
Kada kažemo 1. svibanj, sinonim je roštilj, dobro se najesti, napiti i sav taj otpad ostaviti uz rijeku ili jezero, može i u šumi …. Isti se nekada obilježavao kao otpor, a danas većinom odmor! Ne molimo se Bogu za zdravlje već daj nam Bože da 1. svibanj bude sunčan da se najedem i napijem!
Sve je počelo u Chicagu u svibnju te 1886. godine. 1. svibanj je izabrani datum kada se diljem svijeta obilježava Međunarodni praznik rada. Samim procvatom industrijalizacije u 18. i 19. stoljeću dešava se iskorištavanje ljudi od strane poslodavaca. Problem je bio što se nije htjelo odrediti radno vrijeme, radilo se i po 18 sati, male dnevnice, iskorištavala su se i djeca kao radna snaga, prisilan rad uz izgovor za dobrobit države, gušenje sindikata ….. Živjelo se na egzistenciji! Nezadovoljstvo je to rezultiralo štrajkovima po SAD-u gdje se u Chicagu okupilo oko 40.000 radničke populacije na protestu. Pripadnici radničkog pokreta isticali su tri osmice, što znači 8 sati rada, 8 sati odmora, 8 sati kulturnog obrazovanja. Tadašnje vlasti na demonstrante šalje velik broj policije kako bi se ugušili protesti. Međutim dolazi i do smrtnih ishoda gdje je šest radnika ubijeno i pedesetak ranjeno. Mnogo je demonstranata i uhićeno i osuđeno na robiju. Vođe su uhitili i petoro osudili na smrt, a trojicu na dugogodišnju robiju. Sjećanje na krvoproliće u Chicagu na 1. kongresu Druge internacionale 1889. Odlučeno je kako će se 1 svibanj svake godine održavati radnički prosvjedi. Od 1890. Taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti.
 Često povezujemo cvijet karanfil s Međunarodnim praznikom rada. Sam karanfil predstavlja simbol snage majčinske ljubavi i milosti. Neki kršćani smatraju kako je prvi karanfil niknuo na zemlji kada je Majka Božja plakala za Isusom Kristom dok je nosio preteški križ.
Neizostavno je ne spomenuti Karanfil revolucija iz 1974. godine koja se desila u Portugalu. To je gotovo nenasilni ljevičarski vojskom predviđeni državni udar, a desio se 25. travnja 1974. Naime, Portugalom je vladao autoritarni desničar Antonio de Oliveira Salazar. Provodio je represivnu politiku prema neistomišljenicima, a tajna policija PIDE je brutalno gušila pokušaje promjena. Jedina osoba koja se bez straha Antoniu usprotivila bio je Humberto Delgado. Prijavio se na izbore za predsjednika države i nije htio povući kandidaturu. Nekako 1970.-ih stvorena je organizacija MFA ili pokret oružanih snaga, koji se protivi tadašnjoj vlasti. U narednim godinama stvara se i plan akcija. Znak preuzimanja vlasti bile su dvije pjesme jedna s Eurosonga koju je pjevao sam predsjednik Portugala, a druga Grandiolina Vila Morena. Revolucija je počela točno u podne i 15 minuta. Ustanici su pustili pjesme na radiju što je bio signal preuzimanja vlasti. Poprište udara bio je Lisabon. Zapovijed je bila da stanovništvo strogo ostane u domovima ipak se to nije desilo. Isto se slilo na tržnicu koja je obilovala karanfilima. Vojnici nisu pucali iz oružja već su u svaku cijev stavili karanfil. Nažalost ipak ni ta revolucija nije prošla bež žrtava. Ubijene su četiri osobe. Ipak iz desničarskog autoritativnog vodstva Portugala Karanfil revolucijom prelazi u ljevičarsku liberalniju demokratsku državu.
Mogli ste zamijetiti kako sam veliki ljubitelj cvijeća i prirode. Uvijek me je nervirala priča koja je 1. svibanj i karanfil povezivala s komunizmom i totalitarnim socijalističkim režimom, jer je isti ukrao njihovu simboliku. Komunistička partija je upravo na praznik rada izvodila vojni defile. Vojska na ulicama je trebala svijetu pokazati kako podržava radničku populaciju, a u stvari je imala drugu pozadinu, propagirala je državu partijskim birokratiziranim strukturama. Bila je to samo dekoracija 1. svibnja u korist državi i socijalističkom režimu.
Vjerujem ako oni koji su razmišljali drugačije poslije pročitane priču neće imati isto mišljenje o 1. svibnju i prelijepom karanfilu i kako ih neće više porediti s partijom, Titom i totalitarnim režimom, jer su isti svojim istupanjem prisvajali sve što je bilo narodno kao i pozdrav „zdravo“ koji je čisti kršćanski pozdrav!
Pozdrav i sretno!
|
|
