Home Ekonomija Marina Vukoja Vječita igra tamo-‘amo! ………….Nastavlja se ….

Marina Vukoja Vječita igra tamo-‘amo! ………….Nastavlja se ….

128
0
SHARE
Milijuni odu tamo, milijune rasporede ‘amo!
Ostasmo svoji na svome prkosni u vječitom siromaštvu i duhovnom bogatstvu …
Selo vapi za prometnom revitalizacijom.
Put u 21. Stoljeću znači je život!
Selo Korita povezano je sa Širokim Brijegom regionalnim putem R419 kojim se rijetko kad može normalno prometovati, pogotovo u kišnim razdobljima. Ni u ljetnim mjesecima ništa nije bolja situacija, prašina, rupe, kanali, kanalice…. U ove zadnje dvije godine makadam se znao ponekad i sanirati. Pa tako za božićne blagdane 2022. godine nismo imali tu čast voziti se saniranim putem pa smo bili uskraćeni rodbinskih posjeta u smjeru Širokog Brijega. Kada su neki važniji datumi i skupovi, iako se upoznaju svi oni koji odlučuju sa situacijom, ponovi se uzrečica „uzalud nam trud svirači“, dirigent prespavao!
Taj isti put nas povezuje s općinom Posušje, a ujedno je najbliža poveznica s Rosnim Poljanama odnosno s Blidinjem i općinama Tomislav Grad HBŽ i Jablanicom HNŽ. Jednostavnije rečeno Korita su vrh trokuta koji povezuje sve navedene općine, gradove odnosno tri županije. Zato često ističemo kako smo „zaostali centar svita“ glede putne infrastrukture, a i ostalih čimbenika koji čine kvalitetniji život sukladno 21. stoljeću!
Selo Korita trenutno „spava“, vjetar ga lagano njiše i pjeva uspavanke o minulom veselom razdoblju. Priča iz prošlosti priču o dječjoj graji, skladu ljudi. Česta tematika biva o radu i poštenju ljudi, o radnim mjestima, autobusnim linijama …
Vjetar zastane, često zaplače, tuguje u zimskim mjesecima nad selom. Snijeg bude kao veliki bijeli lav. Svojom pojavom selu zaledi život, stavi mu okove sa svih strana kako bi bilo još nepovezanije s ostatkom civilizacije. Zamre i graja, a ljudi se zabiju u svoje trošne domove. Nekada Obar i Dulina strana bile su prave „bob staze“. Na istima se čekao red za spust. Selom je odjekivalo glasna dječja graja. Bilo nekada! Hoće li se ponovo vratiti ova slika? … Postoje indicije, a sve ovisi o nekim ljudima koji odlučuju i donose važne odluke!
Opet s proljeća pojavi se tračak nade, a nadu pojede težina ljeta! Prašina, problemi s vodom, put prepun kanala …
Selo bi moglo i oživjeti ako se poradi na osnovnim infrastrukturama. Kroz konverziju ljudi često se naglašava kako bi obnovili svoja ognjišta, svoju djedovinu, gradili nove kuće-vikendice da se osposobio put sukladno 21. stoljeću. Traži se jedna trak asfalta prema Širokom Brijegu i u smjeru Posušja! Za Županiju ništa strašno, jer je desetljećima ubirala plodove vadeći resurse iz Korita. ….
Ušlo se u 2023. godinu s makadamskim putem punim kanala, što nigdje na svijetu nema, možda u Afganistanu. Prašine i kamena tucanika na pretek duž cijelog puta tih nekih 6-6,5 km. ….
S vremenom ulaganjem u krucijalnu putnu infrastrukturu poboljšali bi se uvjeta življenja. Život i živost bi se vraćala u selo i sela uz R419.
Korita su uistinu „centar svita“ nije daleko spustiti se do u Posušje nekih 25-30 minuta, do u Široki Brijeg isto toliko. U Mostaru smo za nekih 50-55 minuta. Kada se postavi pitanje koliko se ljudi do posla voze po zapadnim zemljama, selo zaslužuje ovaj opisni pridjev „centar svita“.
„Kada“ bi se napravila jedna traka asfalta, cijelo Rakitno imalo bi mogućnost bližeg prometovanja do bolnice SKB Mostar, fakulteta ili drugih obrazovnih ustanova i mnogo drugih pogodnosti.
Nastavlja se ….
Vječita igra tamo-‘amo!
Milijuni odu tamo, milijune rasporede ‘amo!
Ostasmo svoji na svome prkosni u vječitom siromaštvu i duhovnom bogatstvu …
Inspiraciju dobijem kada vidim ljude koji se ne boje života i svega onoga što život donosi. Ne boje se udara bure, munje ni groma! Prkos i inat izvire ispod tvrde njihove kože. Kako znaju reći: „Bilo nas vrime, studen, neimaština, bile nas razne vojske i partije, opstali smo! Nismo živili ni po babovini ni po stričevima već po pravednosti i po Božjem zakonu!“
Nad selo Korita nadvila se neka studen. Sve nekako sluti na snijeg ili hladnu kišu.  Nekako se nadjačavaju  hoće li se obrušiti na kamenito tlo praoca svih žitelja Zele. Ipak snažniji bijahu snijeg! Šetajući po „Stružetinama“, uz neku dječju graju glasno razmišljam: Bože da nam je dobrih puteva i toplih domova!
Nedjelja je. Okrenuh se okolo iz svake kuće u selu iz dimnjaka dim se vijuga. Ima ljudi! Topli su i domovi!
Sama pomisao na infrastrukturu, prije izgovorene riječi počinje oko mene sve pištati i onim zvukom kao kad čovjeka priključe na aparat i nastupi faza umiranja. Nažalost niti jedna infrastruktura nije zadovoljavajuća. Polazeći prvo od prometne.
Seoska druženja i danas su aktivna pogotovo vikendom
Nastavlja se …..