Što ima ljepše od jesenjih boja? A tek kad vjetar zaleluja zlatno, bakreno i crveno lišće bukve i poigrava se s njima niz puteljke, brežuljke…. Divno je biti učesnik u toj igri gdje nerjetko možemo ući u taj neki imaginarni svijet i zaboraviti ovu raspojasanu svjetinu i tegobe u kojima živimo, ako ništa bar na tren. Tako sam i ja pobjegla od stvarnosti i otišla za vjetrom koji me je odveo kao malog leptirića u bukovinu. Uživala sam na par sati “baš” kao leptirica. Ali nažalost ne bi bilo dobro ostati u tom svijetu. Moram se vratiti stvarnosti ovog života. Tako na red dođoše moje dunje iznad kuće u selu Koritima. Malo sam se potrudila ubrala dunje. Napravila marmeladu od istih. Ukusnu domaću prefinog okusa. Vikend je stvoren za uživanje na selu.
