Home Ekonomija Marina Vukoja:Kume, mili nazdravimo ovo kumstvo naše! Kum nekada i danas!

Marina Vukoja:Kume, mili nazdravimo ovo kumstvo naše! Kum nekada i danas!

960
0
SHARE
U konverziji s ljudima često možemo čuti razne izreke o kumu: „Da je lako biti kum, kum bi bio svatko“, „Kum nije dugme“, „Imam kuma nema ga država“ … Mogu reći kako se od davnina  predavala velika pažnja u odabiru kuma. Po pričama mojih predaka kumovi su se birali iz drugih sela. Isti je morao biti uzoran čovjek, nadasve dobar vjernik, radnik, poštenjačina, primjer drugima … Stariji su vjerovali, ako kum nije primjer dijete bi moglo naslijediti njegove negativne osobine. Zato je čast bila biti kum kada te netko odabere,  jer ujedno stječeš pozitivne epitete. Tako i u selu Koritima kršteni kum morao bi biti uzoran čovjek. Za kumom se posezalo i do drugih udaljenijih mjesta, u Livno, Tomislavgrad, Široki Brijeg. U prenesenom značenju kum znači prijatelj, osoba od povjerenja, drugi roditelj. Odnosno kum „sklapa“ duhovno srodstvo s obitelji krštenika,  morao bi se brinuti za kumče u teškim situacijama. Kada se upitamo: čemu kumovi služe? Osobno bih rekla kako je kum-kuma moja dobra vila, džoker zovi. Puno više od prijateljice, a s druge strane opet nešto između sestre i tetke. Odnosno  po našem žargonu rečeno: rezervna najvažnija osoba! Ljudi koji imaju djecu opet bi nadodali: „Nedaj Bože da nam se nešto desi, ili nismo tu, da djeca imaju kome da se obrate za zaštitu i pomoć! Kako bi naši stariji znali reći „orodili “ bi se za nedaj Bože. U kršćanstvu postoje kumovi i na krizmi, a i svjedoci na vjenčanju. Po predajama moje bake u njihovo vrijeme od kuma se nije tražio nikakav interes.
Kumovi  koji su iz daljih mjesta posjećivali su se, dva puta godišnje. S jeseni i u proljeće. Kada bi kum dolazio u jesen kume bi pripremale bolji ručak. Mlade kume, spremale bi kiseli kupus sa suhim rebrima. Lagano ložile vatru i kuhale ručak na šporetu fijakeru. Neizostavno je napomenuti kako se za kuma obvezno čuvao komad suhog pršuta-šunke kako bi se počastio. A i svježi domaći kruh bi se ispekao. Čobanice bi plele i ukrašavale kumske vunene čarape.  Ako je kum bio oženjen za kumu bi se izrađivali tradicionalni seoski terluci. Terluci su vezena obuća do gležnja, rađena od debele vune i nosi se preko čarapa, a na njih bi se obuvali opanci. Služili su više kao dekoracija narodnoj nošnji, odnosno mladenke bi ih nosile na vjenčanja ili bi ih mlade djevojke nosile na zabave poslije misnog slavlja …  Kumovi bi dolazili  konjima, tadašnjom tek probijenom putnom infrastrukturom. Nažalost u ovom selu, Koritima, putna infrastruktura nije se puno promijenila. Ostala je u nekim 1940.-im godinama. Kada su auta bila rijetka prometala, a glavno prijevozno sredstvo bio je konj. Ako je kum bio s južnog dijela donio bi: oskoruša, ćuptera, suhih smokava … Ako je pak sa sjevernog dijela kao što je Tomislavgrad donio bi koju teglu meda i počastio kumove. Kako sam već navela nije se gledalo na darove. Kum bi se dočekao raširenih ruku i sjeo na domaćinski stolac. To je stari stolac na kojem je sjedio samo domaćin, a on bi iz poštovanja ustupio kumu stolac. Kum bi proveo cijeli dan i zanoćio bi. Navečer bio se sijelilo i pričalo do kasno u noć. Kumu bi se pravio krevet pored ognjišta. Ujutro poslije doručka kum bi pošao kući. Kumov konj bi se„okitio“ poklonima … Kada bi kum došao s proljeća pripremala bi se tradicionalna zelena čorba od divljeg zelja sa suhim mesom. Ili pak koprive i škripavac „na suho“ kako se u Koritima to kaže. Jelo se služi s kuhanim polama. Sve začinjeno domaćim maslom. Za doručak domaća pura sa kiselim mlijekom, maslom i bijelim lukom-lučnica. Krizmanog kuma birali bi krizmanici uz savjet roditelja. Moja baka mi je pričala kako je za krizmu od svoje kume dobila jako dobar poklon. Kako navodi to se prepričavalo dugo po selu. Iz znatiželje upitala sam pa što si dobila? Iskreno očekivala sam nešto vrijedno. Odgovorila mi je: „Jednu crvenu jabuku i kocku šećera“! Zacrvenila sam se od srama! Shvatila sam kako je i mene ova raspojasana svjetina dotakla i pomalo okrenula u svom pravcu materijalizma.  Ujedno sam bila jako sretna koliko su se ljudi voljeli bez interesa. Danas se ni brak ne zasniva bez interesa. Tadašnji ljudi znali su cijeniti moralne vrijednosti. A što mi danas cijenimo? Kum mora imati dosta novca, najmoderniji telefon, od par tisuća maraka, bijesno auto … Nitko ne mari za onu drugu važniju, moralnu stranu. Nitko se ne pita kakav ti je kum kao čovjek? Kum se mjeri u veličini poklona, a ne u duhovnoj i moralnoj veličini. Nije bitno ni poštuje li katolička načela, ma bitan je novčanik. Koja razlika ljudi tada i sada! Shvaćam kako se promijenilo puno toga i uredu je. Dobro da smo napredovali i da smo se obrazovali. Dobro je da koristimo i upravljamo raznim pomagalima, da znamo voziti automobil, da se znamo služiti IT tehnologijom … ali zašto smo se pogubili u moralnim vrijednostima? Zašto čovjeka gledamo kroz novac, a ne kroz njegove kvalitete, ljudskost, zašto je nestala ljubav? Ne dočekujemo danas kuma raširenih ruku. Ako nam nije donio vrećice jedva čekamo da se „ispari“. Glumimo ljubav i radost što je došao! Kad ode kažemo „e nek’ je vala otišao, ne znam ni što se  ovoliko dugo zadržao, kao da ga je netko željan“. Malo po malo i zaboravimo tko nam je bio kum, dok se ne počnemo udavati ili ženiti. Na pitanje kuma ili kume: Reci mi kumče što nemaš da ti kupim? A moja kuma kupili su mi roditelji sobu u Bomi, da znaš platili su ju 8000 maraka. Madrac najnoviji kad legneš prilagodi se tijelu, mogu se donji i gornji dijelovi kreveta podizati i spuštati u položaj koji ti odgovara. Savršenstvo! Nisam kuma kupila stroj za pranje i sušenje rublja. To sam vidjela sve u jednome i sušilica i perilica. Može se paliti putem Wi-Fi -ja ima 1200 obrtaja, pere 9 kg, a 6 suši. Ima najbolje specifikacije. Ona je oko 3,500 maraka. Nije to puno za tako nešto. Samo mi ona fali moja kuma. A kuma onako zbunjena: Pa eto kumče drago kupit ću ti ju. Kumi prisjela kava i upit posred grla. Ali što će kuma, mozga sama sa sobom, treba preživjeti godinu ….. Donosi odluku kako će dignuti pozajmicu ili na vizu otplatu na godinu dana … Moja majko rekla mi je kuma kupiti perilicu onu najnoviju. Ma nek’ mi kupi nije mi džaba kuma. I „nasadila“ se ovdje dva sata nikako otići kući! Jadna kuma od šoka nije znala pogoditi vrata možda bi i ranije izišla iz kuće. Vjerujem kako nebi ni došla u kuću s upitom da je znala što ju čeka. Donijela bi možda neku ambasador deku od nekih 120 maraka i  dosta. Koja razlika prije i sada! Jedna jabuka i kocka šećera, ili jedan iphone? Skromnost s puno ljubavi ili hladnoća i skupi poklon? Vjerujem kako bi jedna velika većina odabrala ovo drugo! I za sami kraj bih dodala stih jedne narodne pjesme: Kume, brate, brige me prate gazi me život k’o stari drum, jednom je neko odavno rek’o Bog je na nebu, na zemlji kum! Živimo li po stihu ove narodne pjesme ili ne preispitajmo se!
Još jednom Vas pozdravljam onim naš prepoznatljivim pozdravom: Pozdrav i Sretno, do nekog boljeg puta!