ČAROLIJA RIJEČI
U riječ stisnuta biva emocija svaka,
od rujna vina poneki stih se zarumeni,
plane misao zapeta o rep kumulus oblaka,
zasvira Petrarkina lirska violina u sjeni.
I o Cvijeti Zuzorić neki su nešto slovili,
kao suho lišće riječi lebde zrakom,
u Platonovu duhu ljubav blagoslovili,
riječi u pjesmi vezaše nekakvim brakom.
Strahovi se zavuku u noćne sate,
u uho buka dana se useli na duže,
nesuglasja priču na početak vrate,
a pjesničku dušu opije i miris ruže.
Prozor niže čuju se gugutanja neka,
od nekih toplih riječi srce jače zalupa,
zagrljaj žude dva srca bliza a daleka,
između njih se otvorila manja rupa.
Umilnim riječima novi most grade,
u njima bi skrita ta sirova igra moći,
u riječi stoluju sumnje i usnule nade,
razlomiše srca, zagrljajem, tek oko ponoći.
Ona se nasmije, sve je isto kao prije
kada on reče one čarobne riječi dvije.
MILJENKA KOŠTRO
