DJEVOJČICE, ČUJEŠ LI
Čuješ li, djevojčice
Škripu minulog vremena
I molitvu svojih predaka.
Čuješ li bakino
Bog ti bio u pomoći
Bolji vakat će doći.
Uspomene u njezinu maramu motaš
Tišinom ka Izvoru plutaš
Djevojčice, ti ne znaš
Život je prezir što kida
Prirodan osmijeh s lica.
Ne daj se omesti predigrom besmislica
Dok mrvice svjetla
Drobiš u razrijeđen mrak
Ispruži dlan
Da na njega sleti pjevica ptica.
Djevojčice, čuješ li huk
Nadolazećih valova
I krik sutrašnjih, podivljalih vjetrova.
Čuješ li srdžbu mrkih oblaka.
Ne daj da ti ruke grizodušjem vežu
Na oči povez navuku
Na slobodu nataknu strasti mrežu.
Znaj
Kradljivci vremena vrebaju
Lakovjerne u zubima trebaju.
Kud tvoja noga prođe
Neka šareno cvijeće cvjeta
Da se zavidnici njim kite.
Ti se prisloni uz Njegove skute
I sanjaj mirise proljeća
Zaboravi buku u žudnji bubnjeva
I mirise trule jeseni
Sivim maglama obavite.
MILJENKA KOŠTRO
