KIŠNO JUTRO
Iznad šume nebo je namršteno, sivo
Stara baka krunicu moli, na stolici sjedi
Dok zahvaljuje Bogu za sve živo
Oblaci nebom brode mutni i blijedi
Jutro je orosila kiša sitna i hladna
Kišobrani prolaznicima pokrili glave
Zemljica siva sunca je gladna
Prasak jutra obećava svečanosti plave
U nedostatku sunca nedostaje i smijeha
A vlaga guši, kvari raspoloženje, u grlu steže
Kišno jutro iako sivo ne skladišti grijeha
Sitnim kapima kiša zemlju za Nebo veže
Stihove slažem puna sunčanih snova
Što prosut će ih neka jutra nova
U dahu proljeća plesat će plahe sjene
Pjevam a šutim, pjesma lahori mene
Proljeće je svoj ples naučilo davno
Šireći mirise vedra čela plešući uspravno
MILJENKA KOŠTRO
