Autor: DS
Dok se u javnim raspravama sve češće pokušava relativizirati Domovinski obrambeni rat i hrvatske žrtve, a naglasak se stavlja na ideološke podjele i sporadične povijesne simbole, činjenice govore drugačiju priču. Hrvatski narod je u 20. stoljeću prolazio kroz niz sustavnih pokušaja porobljavanja i negiranja – od Karađorđevićeve monarhije, preko komunističke Jugoslavije, do Miloševićeve agresije 1990-ih.
Početak stoljeća u tuđoj državi
Godine 1918. Hrvati su uvučeni u Kraljevinu SHS bez referenduma i bez svoje volje. Umjesto slobode dočekala ih je centralizacija vlasti u Beogradu, ukidanje političke autonomije i zabrana nacionalnih simbola. Ubojstvo Stjepana Radića u beogradskoj skupštini 1928. postalo je simbol političkog terora nad Hrvatima.
Diktatura i ratna stradanja
Šestosiječanjska diktatura kralja Aleksandra 1929. dodatno je ugušila hrvatske slobode. Drugi svjetski rat donio je tragediju na obje strane, ali i masovne četničke pokolje nad Hrvatima i muslimanima, koji se u poslijeratnoj Jugoslaviji uglavnom prešućuju.
Bleiburg i šutnja o zločinima
Kraj rata 1945. obilježili su Bleiburg i Križni put – stotine tisuća razoružanih vojnika i civila, među njima najvećim dijelom Hrvata, ubijeni su bez suđenja. Grobišta su zatvarana šutnjom, a istraživanja zabranjivana. Komunistička Jugoslavija nastavila je s gušenjem hrvatskog identiteta – od Deklaracije o jeziku 1967. do gušenja Hrvatskog proljeća 1971.
Miloševićeva agresija i Domovinski obrambeni rat
Kada je Hrvatska 1991. proglasila neovisnost, uslijedila je brutalna agresija Srbije, JNA i pobunjenih Srba. Masakri u Vukovaru, Škabrnji, Saborskom i Dubrovniku urezali su se u kolektivno pamćenje kao dokaz da se ne radi o „građanskom ratu“, nego o planiranom pokušaju stvaranja „Velike Srbije“.
Unatoč embargu na oružje i nesklonosti međunarodne zajednice, Hrvatska je uspjela obraniti svoju slobodu. Vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluja 1995. godine zapečatile su pobjedu i povratak većine okupiranog teritorija.
Manipulacije i istina
Velikosrpska propaganda do danas pokušava Domovinski obrambeni rat prikazati kao nastavak „ustaške ideologije“. Istodobno, prešućuju se hrvatske žrtve, umanjuju brojke stradalih i osporava karakter rata. Pojedini mediji dodatno hrane te narative, ističući sporadične incidente i koristeći ih za diskreditaciju cijelog braniteljskog pokreta.
No istina je jasna: Domovinski rat nije imao veze s NDH. Hrvatski branitelji nisu se borili za Pavelića, nego za slobodu i neovisnost naroda i svoje domovine.
Povijesna pouka
Od Karađorđevićeve diktature, preko Bleiburga i Golog otoka, do Vukovara i Oluje, proteže se ista crta – sustavno negiranje prava Hrvata na vlastitu državu i slobodu. Domovinski rat bio je obrambeni i osloboditeljski, a njegovi temelji upisani su u međunarodno pravo i presude ICTY-a.
Zaborav tih činjenica ili njihovo relativiziranje nije samo povijesna krivotvorina – to je uvreda svim žrtvama koje su položile život za Hrvatsku.
