Denis Ćorić poznato je nogometno ime u BiH, ne samo kao bivši istaknuti nogometaš – golgeter nego i kao još istaknutiji trener. Nogomet je počeo igrati kao dječak na livadama Mostarskog blata, u rodnom Ljutom Docu, na jugoistoku širokobriješke općine.
Bio je napadač, izraziti strijelac u Ljutom Docu, Širokom Brijegu, Zrinjskom, Posušju, Neretvi. Nakon što je završio igračku karijeru, prije 15-ak godina posvetio se trenerskoj.
Najprije je radio s mladim naraštajima. S juniorima Širokog Brijega osvojio je jedan naslov juniorskih prvaka BiH te osvojio dva juniorska Kupa BiH. U prvoj momčadi Širokog Brijega bio je pomoćni trener Blažu Sliškoviću, Goranu Sabljiću te Goci Sedloskom.
U više je navrata bio prvi trener Širokobriježana, poslije GOŠK-a, Posušja i na kraju Željezničara u sezoni 2024./2025. Dva kola prije kraja prvenstva rastao se s klubom s Grbavice, piše Večernji list BiH.
U razgovoru za Večernji list govorio je o svojoj karijeri, dojmovima iz Jordana i stanju nogometa u toj zemlji.
O svom rastanku s prethodnim klubovima, Ćorić je rekao: “Rastali smo se, ali na lijep i kulturan način. Uostalom, svi su moji rastanci s klubovima u kojima sam igrao ili bio trener bili potpuno normalni i bez repova. Sa svima sam ostao u prijateljskim odnosima. Čujem se često s ljudima iz tih klubova. Zašto to pitate, zar tako nije pošteno i ljudski?”
Priznaje da je u početku imao određene predrasude prema dolasku u Jordan, ali su se one brzo raspršile: “Priznajem, imao sam neke predrasude, pribojavao se poteza koje pravim. Ma, da mi je netko rekao da ću završiti u Jordanu, ne bih povjerovao ili bih odmah odustao. Ali poslije su se moje ‘crne i šarene’ slutnje raspršile pa sam zadovoljan svime što me dočekalo u Jordanu, Ammanu, klubu i među klupskim čelnicima, navijačima i igračima, medijima… Uza sve to, vidio sam kako su moji igrači pravi profesionalci, s jakim radnim navikama. Sada razmišljam da susretljivijih, boljih i iskrenijih ljudi od Jordanaca nema nigdje na svijetu. Svi žele pomoći, učiniti uslugu i slično pa mi je ponekad neugodno.”
Jordan ima velike zaljubljenike u nogomet
Govoreći o nogometu u Jordanu, Ćorić je istaknuo: “Ljudi su ovdje beskrajno zaljubljeni u nogomet. Navija se žestoko, incidenti su rijetkost. Sada, kad se reprezentacija Jordana prvi put u 11. pokušaju plasirala na Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Meksiku i Kanadi 2026. godine, ovdje je zavladala prava euforija. Narod je oduševljen i razdragan, a nogomet dodatno dobio na popularnosti. Rekao bih: ušao je u srce svim Jordancima! Moj klub Al-Faisaly najpopularniji je klub u Ammanu, ali i u cijeloj državi. Imamo lijep stadion s 20.000 mjesta u središtu Ammana, koji je redovito maksimalno popunjen. Al-Faisaly ima i vlastiti kamp za treniranje sa svim potrebnim sadržajima. Dio reprezentativaca dolazi iz domaće lige, pa i našeg kluba, dok drugi igraju u Iraku, Saudijskoj Arabiji, Tunisu, Maroku, Francuskoj i drugdje u europskim državama.”
Ćorić je također objasnio pravila za strance u klubu i moguće promjene u igračkom rosteru:
“Ćorić kaže da svaki klub jordanske Premier lige može imati trojicu stranaca u svom igračkom rosteru. Mi ćemo možda mijenjati neke od te trojice… Možda. Sada su u klubu Škot Lee Erwin, Tunižanin Mohamed Hamroni i Nigerijac Abdul Ajagun. Moguće da zamjene nađemo i u Wwin ligi BiH. U obzir dolaze samo jako kvalitetni nogometaši. Kad bih napravio usporedbu vrijednosti ovdašnjih i bh. igrača, rekao bih da su jordanski bolji, osobito brži. I liga mi se čini kvalitetnijom iako i u BiH kvaliteta nogometa raste.”
Redovito prati BiH nogomet i uči arapski jezik
O radu i suradnji sa stručnim stožerom, Ćorić je dodao: “Imamo satelitske kanale pa redovito pratimo bh. prvenstvo. Tako smo moj pomoćnik Gradimir Crnogorac, bivši igrač i trener Slobode, i ja u 14. kolu Wwin lige samo u subotu pratili tri utakmice. Crnogorac mi je velika pomoć na treninzima, dobar je trener, još bolji čovjek. Možda stručni stožer pojačamo još kojim trenerom iz BiH. Što se jezika tiče, već se pomalo sporazumijevam na arapskom. Imam i prevoditelja pa se snađem uz njegovu pomoć. Ne samo u komunikaciji s igračima nego i u gradu. Malo hrvatski, malo engleski, malo arapski. Amman je jako lijep grad, kao i cijela država Jordan. Sve pomalo upoznajem kad idemo na gostovanja.”
O povijesti i ambicijama kluba Al-Faisaly, Ćorić je istaknuo: “Ćorićev klub Al-Faisaly 35 je puta bio prvak Jordana te 21 put osvajač Kupa. Dva puta osvojio je azijsku Ligu prvaka (2005. i 2006.). Ukupno je, računajući domaća, arapska i kontinentalna natjecanja, Al-Faisaly osvojio čak 82 naslova, što je rekord svjetskih razmjera. Ali posljednje četiri godine klub je bio pao u krizu iz koje se uz Ćorićeve napore pomalo ‘izvlači’. Svi se nadaju, pa i ja, da ćemo se vratiti na staze starih uspjeha. Bili smo jedno vrijeme drugi i gledali u leđa Al-Ramthu. Sada smo, nakon 10 kola, dospjeli na vrh ljestvice s 25 bodova, Al-Ramth ima 24 boda, Al-Hussein 21.”
O ligi i kup natjecanjima, kazao je: “Inače, jordanska Premier liga ima 10 klubova, a prvenstvo se igra trokružno. Uz prvenstvo, igraju se i dva kupska natjecanja. U Kupu Jordana nastupaju 32 kluba, mi smo već izborili četvrtfinale. U Shield kupu igra 10 klubova – premijerligaša. Taj se kup igra jednokružno – na bodove, a sve utakmice su u istom gradu. Posljednje dvije godine prvak je bio Al-Hussein, poznat kao najbogatiji klub u državi, čiji igrači mjesečno ‘beru’ 30.000 – 40.000 dolara. U mom klubu plaće su nešto niže. Što se zarade tiče, zadovoljan sam ‘do neba’, ali ne bih o detaljima.”
Jordan je mirna zemlja
O zemlji i životu u njoj, Ćorić je rekao: “Jordan je mirna zemlja iako je nedavni rat bio dosta blizu, zapadno od rijeke Jordan. Još od nekih prošlih ratova u Jordan se slilo puno izbjeglica – Palestinaca, koji u Premier ligi imaju svoj klub Al-Wehdat (na ljestvici trenutačno četvrti sa 17 bodova). Taj je klub popularan i omiljen među Palestincima.”
Na kraju je pohvalio hranu i turističke potencijale Jordana: “Ovdje je hrana više nego vrhunska. A turizam je važna grana jordanske države, donosi velike prihode. Europljani su najčešći gosti. Na sve strane mogu se vidjeti razne povijesne znamenitosti. Posebno je impresivan svjetski poznati tajanstveni antički stari grad Petra (grad u stijeni), navodno star oko 9000 godina. E, to treba posjetiti i vidjeti. Ima u Jordanu još puno starih znamenitosti i ljepota, ali zanimljiva je i jedina jordanska luka Aqaba na Crvenom moru. Jordanska obala duga je samo 26 kilometara, malo više nego obala BiH u neumskom primorju.”
Vrisak.info
