Home Kultura Prof. dr. sc. Vlado Pandžić – Esej o Budnici

Prof. dr. sc. Vlado Pandžić – Esej o Budnici

76
0
SHARE

Dvije godine Budnice, iznimno uspješne hrvatske televizijske razgovorne emisije, zaslužuju najbolju ocjenu i najljepšu zahvalu za buđenje hrvatske domoljubne misli, pribranosti i odlučnosti u ostvarivanju svagdašnjega društveno-političkog, gospodarskog i kulturnog napretka. Osebujni, vrhunski voditelj Marko Ljubić dostojanstveni  je promicatelj slobode mišljenja, protivnik bilokakvoga intelektualnog porobljavanja i agresivnoga političkog preusmjerivanja. Istinski je štovatelj ljudskog prava na neovisnu riječ. Nepokolebljivi demokrat suprotstavljen je nametanju stega bilo kojem sugovorniku, ali i prikrivanju, zagonetavanju političkih nazora te zavaravanju gledatelja.

Velebne su njegove sposobnosti i vještine, začudna koncentriranost, pronicavost i elokventnost. Vrhunska naobrazba, osebujan stil, jednostavan i jasan izraz, potpuno je slobodan, neovisan o bilo čijim interesima. Pravodobno i blago izaziva sugovornike na izražavanje svojih misli te nenametljivo ih usmjeruje prema ostvarenju ciljeva razgovijetnih razgovora. Kadikad dostojanstveno izgovori i riječi koje se ne sviđaju sugovornicima, ali nikada zlurado ni zbunjujuće. Iznijansirano pristupa aktualnim temama, svrhovito uključuje sugovornike i gledatelje u koloplete političke misli izbjegavajući opasne stranputice.

Odlično pripremljen za svaku Budnicu jamči svrhovito slanje poruka. U često preopterećenim komunikacijskim kanalima duhovito pomogne uznemirenom sugovorniku čuvajući ga od neugodnih situacija vještom uporabom modernih sredstava. Dostojanstveni, neovisni voditelj podsjeća na Antuna Branka Šimića koji je prije stotinjak godina novinarima teško zamjerao slugansku ovisnost o bogatim gospodarima.

Zahvaljujući izvrsnoj moći brzoga organiziranja misli (Božji dar!), uzornom umijeću oblikovanja poticajnih pitanja i sjajnih komentara (Cjeloživotno usavršavanje!), redovito postiže vrhunski učinak. Svenazočno pokazuje da su njegovi razgovori uvijek sukladni najboljim nakanama, utemeljeni na etičkim načelima, stoga mu je njihova čvrsta promidžba donijela veliko povjerenje rapidno umnoženog gledateljstva. Ne upravlja mislima ni osjećajima sugovornika niti njihovim političkim stajalištima, ali dobro promišljenim pitanjima prikladno omogući svima da se predstave kao dobronamjerni političari, gospodarstvenici i kulturni djelatnici što ih zasigurno čini zadovoljnima i spremnima za ponovni dolazak u Budnicu. Jasno uvjerava sugovornike i gledatelje u nezaobilaznu obvezu poštenog rada za svoj hrvatski narod.

Uglavnom je u razgovorima usmjeren na nekoliko aktualnih tema koje dogovora sa sugovornicima na temelju gledateljskih želja. Postavlja izrazito konkretna pitanja kojima ne trebaju dodatna objašnjenja. Ne skriva svoju plemenitu nakanu da Budnica u dušama i srcima gledatelja ostavi plodonosan trag, duhovni svjetlopis kao vodič nade, ljubavi i vjere u bolju budućnost. Svenazočno je njegovo štovanje svakog sugovornika, a nije prestrog ni onima koji misle da se “cijeli svijet vrti oko njih”.

U svojoj Budnici odlučno, sustavno, profinjeno i izvorno promišlja složene svehrvatske političke teme, s izrazito specifičnim odnosom prema najvećim izazovima, sa začudnim, iznijansiranim smislom zadirkivanja najodgovornijih i najosjetljivijih, odmjerenim blagim usmjerivanjem na bolji put. Nastoji biti provoditelj jasnih ideala kao čvrsti hrvatski domoljub, integrativni Hrvat, postojani čuvar hrvatskih narodnih korijena. Pogleda li se analitički bilo koja Budnica, lako se prepoznaju i samokritičke rečenice u blagom očitovanju samopouzdanja i oslanjanja na mudrost, hrabrost i jakost na izabranom putu. Neprijepornom argumentacijom, jasnoćom, povremenom sugestivnošću i ugodnom skladnjom rečenica razgovijetno se usmjeruje na svagdašnje hrvatske životne, emocionalne i socijalne okolnosti u iznijansiranom okretanju  zbilji.

Zabrinut je za hrvatsku domovinu, za hrvatski jezik i hrvatsku kulturnu baštinu. Jasno slijedi normu hrvatskoga standardnog jezika. Posebice je potrebno pohvaliti njegovu artikulaciju glasova i naglasak. Vrlo spretno prilagođuje govornoj situaciji visinu, jačinu i boju glasa. Zaljubljenik je u hrvatske narodne mudroslovice, nerijetko rabi stare hrvatske riječi (zastarjelice), a oslonac pronađe i u starim hrvatskim budnicama i davorijama. Ne prepušta se ni metaforama ni alegorijama ni ironijama, djelomice aluzivan samo dok sugovorniku pomaže u snalaženju u političkom prostoru bez jasnih smjerokaza.

Uzoran je voditelj kojega diče, među ostalim, sposobnost i umijeće bacanja “rukavica” svima koji ne rade požrtvovno za Hrvatsku: i pojedincima na bliskoj hrvatskoj desnici i još više onima koji naviru iz totalitarističke (prokomunističke) ljevice koja se nije radovala slobodnoj, neovisnoj Hrvatskoj, sretnoj državi s nadom i bistrim pogledom u budućnost. Dajući prvenstvo raščlambama “političkih pitanja” i “političkih rješenja” koja se izravno odnose na sadašnju Hrvatsku, nastoji pronaći uzroke aktualnih događanja, a zatim ponuditi gledateljstvu učinkovito suočavanje s “realnim problemima”. Čvrsto se suprotstavlja svakome podcjenjivačkom odnosu prema “običnome” hrvatskom čovjeku.

Specifično zagovara protivljenje “vječnim tumačima istine”, brisačima ljudske znatiželje i podupirateljima preobrazbe čovjeka u “potrošača” medijskih manipulacija. Odlučno potiče otpor protiv zarobljavanja ili postajanja poslušnim slugom medijskih moćnika. Neprekidno pokazuje i dokazuje kako Hrvatska ima iskonsku snagu za mijenu “nabolje”, stoga sustavno nudi gledateljima raspravu o pitanjima koja ih muče.

Izobilje je u Budnici poticaja za ohrabrivanje i osnaživanje hrvatskoga čovjeka te svestrana usmjerivanja na prave uzroke hrvatskih nesreća i tragedija. Svenazočno je u njegovim razgovornim emisijama širenje ljubavi prema svakom čovjeku. Plemenite su njegove rasudbe, blagost i spremnost na plodonosnu raspravu, popuštanje i praštanje, ali ne susteže svoj hrvatski južnjački “krik” kad se govori o vječnim nepravdama koje su činjene hrvatskome narodu. Nastoji dostojno sa svojim sugovornicima osvijetliti hrvatski put dragim gledateljima koji se počesto nalaze pred pogrješnim smjerokazima.

Svoje stare rasudbene koncepcije sustavno je ostvario u Budnici koju temeljito krasi očaravajuća uzvišenost i tankoćutnost koja izvire iz kolopleta pomno probranih riječi koji nude jako i drago buđenje hrvatskim srcima i hrvatskom duhu. Njegovo je voditeljstvo plod neumornog traganja za “etičkim savršenstvom”. Neslomljivi je demokršćanin koji vjeruje u pobjedu dobra premda današnja Hrvatska nije najbezbrižnija zemlja na svijetu. Svenazočno potiče nadu, uzdanje te originalno ukazuje na velike mogućnosti poboljšavanja životnih uvjeta potičući optimiste koji iskreno poručuju da nije sve “loše” u današnjem vremenu, a izgledati može i izrazito bolje u našim očima ako se baci pogled na nevolje, nesreće, patnje, tragedije i katastrofe koje su stiskale, kočile, zaustavljale, pljačkale, uništavale i iskorjenjivale hrvatska srca tijekom duge povijesti.

Budnica produhovljuje, jača, hrabri i potiče na ostvarivanje još ljepše Lijepe Naše. Neka nam i dalje osvjetljuje put i biserno bistri pogled u blagoslovljenu budućnost vječne Hrvatske!

                                                                             prof. dr. sc. Vlado Pandžić