Kad mi dođe inspiracija…
SAGA O ŽENAMA
Kad svjetlost umre u pjesmi…
Iz kapi krvi meduze,
kap po kap,
riječi sakupljaš,
ko rasuta zrna korala.
Voliš me ranjenim glasom.
Kopaš po sjećanjima.
S vatrama Bogojavljenskim
oblačiš košulju od svitanja
i nižes stihove oko moga vrata.
Naše skamenjene zvijezde
u zagrljaju trče,
u tvome oku rađaju svjetlost.
Tamo gdje izlazi sunce
Pišeš sagu o ženi.
Zdravka Babić
