Prvi Petrov sin Tvrtko je zajedno s desetoricom suboraca je poginuo prije 30 godina, tog kobnog i tužnog 26. lipnja 1992. na Merdžan glavi u Podveležju.
Drugi sin Petra Miloša, Davor Miloš, dragovoljac HVO-a je poginuo u Šantićevoj ulici 4. lipnja 1993. godine tijekom ratnog sukoba između Hrvata i Muslimana.
Njihov otac Petar Miloš je umro u 89 godini života, 21. siječnja1999. u Klagenfurtu.
Rođen u Dobrom Selu 1910 godine, od malih nogu živio je u Žitomisliću gdje je završio osnovnu školu. Trgovačku školu završio je u Mostaru, a učiteljsku školu pohađao je u Mostaru, Banja Luci i Sarajevu. Završio je časničku obuku u trajanju od 8 mjeseci, vratio se u Žitomislić i s bratom Lovrom vodio gostionicu, trgovinu mješovitom robom i vinski podrum.
Na općinskim izborima 1936. godine s liste HSS-a u 26-oj godini izabran je za načelnika općine Žitomislić i na toj dužnosti bio do 1945. godine.
Aktivan u Udruženju saditelja duhana Hercegovine, pet puta, s fra Dominikom Mandićem, ( kao član izaslanstva koja je išlo u Beograd) su tražili bolji položaj hercegovačkih saditelja duhana. U Mostaru je organizirao Hrvatski radnički savez, biran za kuma hrvatske zastave. 1938. godine utemeljio zadrugu za isušivanje Mostarskog blata, u kojoj je bio član uprave, a od 1939. predsjednik zadruge. Za taj projekt uspio je dobiti potporu vlasti u vrijeme NDH, te 1942. godine iskopan tunel u dužini od 1651 m (voda iz Mostarskog blata išla u rijeku Jasenicu.) Do tada je Blato plivalo do kasnog proljeća, zapravo dok ponori ne bi progutali vodu.
Nakon utemeljenja Banovine Hrvatske u predvečerje rata u okviru Hrvatske seljačke stranke formirana je Hrvatska seljačka zaštita u kojoj je Petar imao zadaću organiziranja mreže u Hercegovini. Nakon raspada Jugoslavije organizirao je razoružavanje 20. jugoslavenske pukovnije u Sjevernom logoru u Mostaru i uzeo oružje kojim su se borili protiv kraljevske vojske. S bratom je imao prijevozničku firmu sa sedam kamiona i tijekom rata bavili su se prijevozom boksita do željezničke stanice. Kako se u vrijeme rata svaki rad i angažman u kopanju i transportu rude smatrao državnom službom, Petar je bio oslobođen vojne službe, tako da uopće nije sudjelovao u ratu.
Za iznimne zasluge u razvoju Hercegovine i obranu hrvatskih interesa odlikovan je najvišim državnim odlikovanjima.
U svibnju 1945. godine nije bio u koloni u Bleiburgu, već u Salzburgu, odakle je premješten u Klagenfurt. Bio je u logoru i radio na sječi šume. U Klagenfurtu je 1949. godine osnovao prijevozničku tvrtku s kojom je uspješno radio u Austriji. Vjerojatno pod pritiskom Jugoslavije 1960. godine je prognan iz Austrije, međutim nakon dugog sudskog postupka ta odluka je ukinuta. Petar Miloš je najaktivniji članPočasnog bleiburškog voda (PBV) a sredinom šezdesetih godina je postao i “kum” stijega PBV-a. Zapažena je njegova govornička nadarenost te je u ime PBV-a zadužen obratiti se nazočnima prigodom svake komemoracije na Bleiburškom polju.
Petar Miloš je kao glavni pokretač utemeljenja Hrvatskog kulturnog društva Bleiburg (HKDB) bio je predsjednik do svoje smrti 21. siječnja1999. u Klagenfurtu.
U svibnju 1985. godine HKDB je organizirana do tada najmasovnija komemoracije za 40. obljetnicu Bleiburške tragedije. Tom prigodom se na Bleiburškom polju okupio dotada najveći broj hrvatskih hodočasnika iz cijeloga svijeta. Predsjednik Ujedinjenih Hrvata Kanade Ante Marković je darovao poticaj za izgradnju spomenika na Bleiburškom polju.
Naši spomenici su kosti pod zemljom koji strpljivo čekaju istinu.
 |
OdgovorProslijedi
|
