Home Ostalo Zovu me Sjećanja -Marina Vukoja “iznad Rakitna”…….da, da ..iznad…Rakitna!

Zovu me Sjećanja -Marina Vukoja “iznad Rakitna”…….da, da ..iznad…Rakitna!

388
0
SHARE

Veliki sam zaljubljenik prirode, a i drago mi je o svakom mjestu ponešto saznati. Tako moj posjet bio je Dabilu, mjestu iznad Rakitna, a ujedno i pripada navedenoj općini. Naime te davne 1942. točnije 6. listopada nekoliko tisuća četnika, uz “blagoslov” talijanske vojske, kreću u osvetnički pokolj iz smjera istočne Hercegovine preko Goranaca, Bogodola, Dabila i Rakitna prema Blidinju i Risovcu, gdje se dijele u dvije grupe od kojih jedna odlazi prema Doljanima dok druga grupa kreće prema Rami gdje čine najveći pokolj civila. Kako navode stariji koji zapamtiše ta nemila događanja u Posušju i Rami masakrirali su 2000 nedužnih civila. O ovom masakru malo se zna. Ne ponovilo se. Samo na jednom mjestu četnici masakriraju trojicu braće Šarić-Džanići kako ih se kućom zvalo, dok četvrtog brata ubijaju sutradan negdje na  Risovcu. Strašno. Zamislite 4 brata nomada koji su čuvali svoje blago. Pri tom im zapališe  kuću slamaricu i tijela izgoriše. Zanimljivo je još napomenuti kako su iz izgorenog ognjišta nikla tri jasena kao simbol tri mlada života koja nikada neće prestati živjeti među nama živima. Postoje još potresna svjedočanstva mještana koji su bili očevici. Tako nemili događaji ostavila su traga i na daljnja pokoljenja. Misa sjećanja na sve nevine žrtve stradale u Drugom svjetskom ratu slavi se u listopadu svake godine. Posjetila sam i grob „Matasa“ koji se zavjetno obilazi i dobivaju posebne milosti po zagovoru Mate Šarića. Naime Mate je bio osoba s poteškoćama u razvoju. Kako su stariji prepričavali mlađim generacijama Mate je bio nomad ostao siroče bez majke. Otac se ponovo oženio i doveo suprugu doma kojoj je Mate smetao. Slala ga je stalno da čuva stado ovaca po Šarića poljani. Kažu dala bi mu nekada koricu kruha, a nekada bi jadni Mate i provodio dane bez hrane. U dobi od 40-50 godina netko ga je ubio i izvršio veliku nuždu iznad glave. Smatralo se kako je to bila njegova maćeha. Tijelo je trulilo i čobani su kamenjem ogradili njegov grob kako bi kosti sačuvali od strvinara. Od tada se zavjetno ide Mati na grobak. Postoje mnoga svjedočanstva ozdravljenja. Evo jednoga: Jedan Duvnjak (čovjek iz Duvna) nije mogao hodati. Zavjetovao se ako ozdravi da će napraviti grobnicu i križ Mati i pokriti grob. Čovjek je ozdravio. Izvršio je obećanje. Tada nije bilo puta ni putnih infrastruktura. Sav materijal je konjima donosio. S godinam se pročulo za moćni Matin zagovor. Jako puno svijeta dođe i učestvuje u izgradnji njegovog počivališta. Sada je njegov grob poprimio drugačiji izgled u odnosu na prethodne godine. Napravljen je mramorni nadgobni spomenik  i tenda od aluminija. Počivaj u miru Mate!