Ivo Pilar je znanstveni i društveni lučonoša Hrvatske: kroz svoje raznolike interese, politički angažman i kritičku misao oblikovao je temelj hrvatskog prosvjetiteljstva i državnosti. Budućim naraštajima poručuje: istražuj, kritički promišljaj i njeguj nacionalni identitet bez kompromisa.
dr. Ivo Pilar (1874.–1933.), najlucidniji hrvatski politički analitičar 20. stoljeća. Njegov život završio je nasilno i pod nerazjašnjenim okolnostima, a njegovo djelo – premda prešućivano i zabranjivano – danas se sve više iščitava kao proročansko upozorenje na sudbinu hrvatskog naroda u jugoslavenskoj tvorevini.
Vizionar ispred svoga vremena
Pilar je 1918. objavio kapitalno djelo “Južnoslavensko pitanje i svjetski rat” pod pseudonimom u Beču. Knjiga je analitički i dokumentirano raskrinkala velikosrpsku imperijalnu ideju, njezinu genezu i metode, a Hrvatima pružila „prvo temeljito znanje“ o vlastitom položaju u jugoslavenskoj zajednici.
Umjesto da posluži kao orijentir političkom vodstvu, Pilarovo djelo bilo je sustavno potiskivano. Prevladali su pisci jugoslavensko-srbofilske orijentacije, dok je on sam ostao obilježen i napadan zbog „nespojivosti“ sa službenom ideologijom.
„Uvijek i iznova Srbija“ – knjiga zbog koje je ubijen
Godine 1933., pod pseudonimom i na njemačkom jeziku, Pilar objavljuje svoju posljednju knjigu Immer wieder Serbien (Uvijek i iznova Srbija). U njoj je ponovno ukazao na destruktivnu ulogu Srbije u svim pokušajima jugoslavenske integracije. Knjiga je odmah zabranjena, a samo mjesec dana kasnije Pilar je pronađen mrtav u svom zagrebačkom stanu.
Službeno je smrt proglašena samoubojstvom, no brojni povjesničari i suvremenici smatrali su da je riječ o političkom ubojstvu koje je naručio režim kralja Aleksandra. Time je Pilar podijelio sudbinu brojnih hrvatskih intelektualaca i političara čiji je glas bio opasan za jugoslavensku monarhiju.
Ubojstvo kao simbol šutnje
Pilarovo nasilno uklanjanje nije bilo samo fizička likvidacija jednog čovjeka, nego i pokušaj gušenja istine. Njegova misao jasno je pokazivala da Hrvati u zajednici sa Srbijom neće imati ravnopravnost, nego će biti podčinjeni, obespravljeni i izloženi represiji.
Te su se slutnje, nažalost, potvrdile i u Kraljevini Jugoslaviji i u Titovoj Jugoslaviji, a mnogi će reći da ni današnja Hrvatska nije imuna na iste strukture moći i obrasce negiranja nacionalnih interesa.
Pilarova opomena za budućnost
„Činjenice imaju to neugodno svojstvo da postoje bez obzira na to priznaju li se ili ne“, zapisao je Pilar. Ta rečenica, možda najpoznatija iz njegova opusa, zvuči danas jednako snažno kao i prije devedeset godina.
Obilježavanje obljetnice ubojstva dr Ive Pilara nije samo čin sjećanja, nego i poziv hrvatskoj politici i društvu da se napokon ozbiljno suoče s njegovim spoznajama. Pilarova analiza i danas nudi ključ za razumijevanje hrvatsko-srpskih odnosa, ali i širi pogled na položaj Hrvatske u europskim i globalnim procesima.
********
Tko je bio Ivo Pilar?
Rođen: 19. lipnja 1874. u Zagrebu
Obrazovanje: doktor prava, studirao u Beču, Parizu i Krakovu
Djelovanje: pravnik, publicist, politički analitičar, član Hrvatsko-srpske koalicije; kasnije disident unutar hrvatskog političkog života
Najpoznatija djela: Južnoslavensko pitanje i svjetski rat (1918.), Immer wieder Serbien (1933.)
Smrt: 3. rujna 1933., Zagreb – službeno samoubojstvo, neslužbeno političko ubojstvo
1. Pilarova vizija
Njegova geopolitička misao išla je za tim da se narodi od Baltika do Jadrana i Crnog mora organiziraju kao brana „ekspanzionističkom i pohlepnom Orijentu“.
Time je, u očima tadašnjih jugoslavensko-srbofilski orijentiranih krugova, bio nepoželjan i često prešućivan ili napadan.
2. Sukob s jugoslavenskom politikom
Pilar je kritizirao ideju „svesrpstva“ i jugoslavenstva, smatrajući da ona vodi podčinjavanju Hrvata.
Njegova posljednja knjiga, Immer wieder Serbien (1933.), naglašava stalni problem Srbije i njezine ekspanzionističke politike kao sudbonosni trenutak za Jugoslaviju. Knjiga je odmah zabranjena, a ubrzo nakon toga Pilar je ubijen.
3. Usporedbe režima
Paralela stradanja Hrvata između Kraljevine Jugoslavije, Titove Jugoslavije i suvremene, „Udbom okovane“ Hrvatske, ukazuje kako su Hrvati u svim tim režimima bili izloženi progonu i pokušajima brisanja identiteta.
Posebno se naglašava da je broj hrvatskih žrtava pod Titovim režimom bio višestruko veći nego u Kraljevini Jugoslaviji.
4. Kritika Trumbića i političkih odluka 1918.
Navodi se (uz upitnik) Trumbićevo opravdanje ulaska Hrvatske u državnu zajednicu sa Srbijom, koje se ironizira kao besmisleno – jer se Hrvatska time izložila opasnosti umjesto da se zaštiti.
Povlači se paralela s apsurdnom idejom saveza Hrvata i Srba i označava kao iluzija.
5. Vrijednost Pilarova djela
Posebno se ističe knjiga Južnoslavensko pitanje i svjetski rat (1918.), u kojoj je Pilar objektivno raščlanio genezu i metode velikosrpske politike.
Djelo Ive Pilara ima udžbeničku vrijednost i mnoge zablude hrvatske politike bi bile izbjegnute da se Pilar u hrvatskom političkom korpusu ozbiljno shvatio.
Zaključak i implikacije za današnjicu:
povijesne pogreške – od 1918. do danas – ponavljaju jer se zanemaruje Pilarova analiza i iskustvo hrvatsko-srpskih odnosa. Kontinuitet u težnji da se Hrvate politički i kulturno podredi je snažan i danas u današnjoj Hrvatskoj. Reproduciraju se iste opasnosti pod drugim oblicima moći.
Pilar je prorok i vizionar čije misli još uvijek nisu dovoljno valorizirane.
