BUĐENJE
Mrak mi
poželi
dobru noć,
ispotiha
zakanta,
jedva san
čula,
već san
usnula.
Zraka sunca
zaronila
u moj dan,
prene me
iza sna.
Zahvalna san
ča postojin.
Jopet mrak,
šnjin zaškripi
misal,
zaluta molitva
u nepoznato
prid pojupcima
upaljenih
s v i ć a
Oka, iza sna tinbrala ja
ZA-ŠTO
Tvoje lice nasmijano
Gledala sam iz prikrajka
Mislila sam sretna li je
Žena koja ga ljubi
Smijala se i ja
Ma, plakali smo oba
Plakali smijući se
I naša srca otvorila se
Duše naše spojile se
I trajale prosvjetljene
S kojim pravom mi ga uze
A vjerovala sam u te
***
O’ Bože…
Pola sam žene
***
U istom trenu
Plačem i smijem se
S. P.
