Na ovome mjestu kao nigdje drugo u Hercegovini priroda se poigrala kroz pradavne prirodno geološko-tektonske procese i stvorila je kao neki vrhunski kamenoklesar mnoštvo neobičnih i za oko atraktivnih stijena. Ovaj fenomen zovemo kamene šume. Nalazi se na području Rakitna, koji zahvata sela Korita, Mukinje protežući se sve do Tribistova pa do Vučipolja preko Studenih vrila sve do Mesihovine. Mnogi i ne znaju kako je ovaj fenomen kamene šume i UNESCO-m zaštićen u inozemstvu kao što su naprimjer Lenski stupovi u Republici Sahi-Jakutiji. O kulturi i prirodnim fenomenima malo se priča. Nema mjesta za takvo što u našem društvu. Mada je to pogreška. Kako glas struke navodi prije 35 milijuna godina u vremenu gornjeg eocena i donjeg oligocena nalazila se delta koja se sastojala od više ušća drervnih rijeka. Tekle su iz smjera od najvećih planina Čvrsnice, Vrana i Čabulje i ulijevale se u drevni ocean Tetis.
Malo je ljudi upoznato s ovim podacima ili i ne zna kako se ovi kameni spavači zovu. Ova kamena šuma sačinjena je od brojnih impozantnih kamenih stupova koje su pomalo izgubljene u ovom vremenu stršeći i prkoseći u nebo svim prolaznicima. Različitih su oblika koji bude mašte kod entuzijasta. Gledajući ih na blještavilu sunca izgledaju impozantno. S pravom možemo reći kako su okamenjena povijest sela. Spomenik jedne eksplozije života. Milijuni živih bića su se rađala i umirala na istima i oko istih. Nastali su dugotrajnim i strpljivim radom prirode. Šetajući i diveći se ovome fenomenu došla sam do mjesta Škriljke. Uočila sam jako puno okamenjenih fosila. Što je dalo još jednu posebnu notu ovome fenomenu. Po meni ovo je prirodni fenomen koji proglašavam prirodnim čudom.
Naša baština je veoma bogata ovim resursom „kamenom živcem“. Hvala Bogu jako sam puno provela vremena po ovome prostoru, ali svaki dan je donosio neki novi izazov i nove saznanja. Kamen je glavni element koji je naselio, odgojio i ostavio čovjeka na ovom škrtom području. Čovjek je svojim umom kamen koristio kako bi dobio plodne oranice, vrtače, ograđivao izvore, škrape-škripe, gradio kuće. S pravom zaključiti se može kako je načinio više nego što je priroda dala! Samim tim unaprijedio je Božje davanje. Kamen je čovjeku služio od samog postanka pa sve do danas. Nažalost ova kulturna baština od kamena nema adekvatnu zaštitu. Zaljubljenik sam prirode i kulturne baštine koju vrijedi spominjati i čuvati. Kroz malo selo Korita prostiru se mnoge jame, pećine i japage koje su opjevane kroz mnoge mitske pjesme ili u guslarskim pjesmama o Mijatu Tomiću i ostalim manje poznatim hajducima. Trebamo čuvati uspomene kamena jer je on dobar komad prošlosti koju trebamo svi njegovati. Kroz minula vremena pa sve do danas protezali su se mitovi i legende o vilama s vrhova planina. Postoje i danas živući svjedoci koji tvrde kako su imali susrete s istima. Kako navode one nisu bile zle. Najviše su voljele konje, a i uzimale su mlađu mušku djecu koju bi zadržale jedan dan i ponovo vratile. Kako kažu svjedoci imale su „čarobne moći“ pa su mogle ući i kroz zatvorena vrata. U dugim zimskim noćima dolazile bi ponekad na sjelo ispred ognjišta. Nadalje svjedoci navode bile su jako lijepe žene, ali su se tadašnji žitelji jako bojali istih. Tako kako legende kažu živjele su u nepristupačnim pećinama, a meni je poznata jedna baš iz ovog sela koja se nalazila baš u navedenim kamenim šumama. Seljani su tvrdili kako se nitko nije uspio popeti na tu visinu i ući u njihov „dom“. Mnogi su pokušali, ali pri samom ostvarenju cilja tragično završavali. Malo se ljudi kasnije usudilo tom izazovu pristupiti. Kako navode pojavom zvona u selu nestale su i vile. A priče se i danas protežu o istima. Pa sada na nama je bujna mašta da razvijemo mitski film.
Do ovih impozantnih kamenih stupova i legendarnih mitskih utočišta nije teško doći. Potrebna je samo dobra volja, malo avanturističkog duh. Selo Korita se nalazi na samoj periferiji posuške općine koja je zaboravila na isto prepuštajući ga zubu vremena. Vrijeme nije bilo dobar saveznik selu. Utjecalo je loše na to područje glede života. Zato ovom prilikom molim nadležne organe i Vladu ZHŽ kao i Vladu Federacije BiH da pokrenu postupak oživljavanja ovog povijesnog kraja. Zašto žudimo za obilaskom Alpi i alpskih sela ili nekih drugih destinacija i podižemo tuđe vrijednosti, a umanjujemo svoje. Po meni je njihova baština nemjerljiva s našom. Poželjno bi bilo kada bi nadležni organi malo poradili na infrastrukturi puta i to regionalnog puta kojeg nedavno proglasiše R852. Zar ovaj prizor nije kaotičan https://www.facebook.com/
Jako loša je infrastruktura puta bilo da se kreće iz pravca Širokog Brijega ili Općine Posušje. Kada bi bar malo nadležni organi imali sluha i pomogli u asfaltiranju istoga ili bar po dva kilometra asfalta jedna i druga općina, tamo gdje je najkritičnije, a to je granica između te dvije općine Šipovac. Od sela Prosine pa do Šipovca Općina Široki Brijeg, jer je to teritorije iste općine, a od Šipovca pa do mosta na rijeci Ugrovači Općina Posušje. Molim načelnika i gradonačelnika da razmotre situaciju i apel mještana. Dolazi zima, a ta dva sela padaju u očaj i prepušteni su milosti ili nemilosti hladne zime. Kad padne snijeg i dođu hladnoće teško je doći do istih sela. A zamislite kako se mještani istih osjećaju kad u 21. stoljeću nemaju osnovnih uvjeta življenja. Ne dozvolimo da se ovaj kraj i žitelji bace u nemilost. Pomozimo i dignimo ruke za ta dva sela!
Autor Objave Mladen Ljubić-Vajta mmportal.net
Nastavak: “sljedi Zovu me Sjećanja”
|
|
Sign in
Welcome! Log into your account
Forgot your password? Get help
Password recovery
Recover your password
A password will be e-mailed to you.