Pisaću o dobroti
O ljubavi da pišem, ne mogu,
Jer u mom srcu je pustinja
Na mjestu gdje je gorjela vatra
Sada samo ugarak tinja.
O sreći da pišem, ne želim,
Jer časkom ode i časkom dođe.
Ne smiješ joj se puno radovat
Možda već sutra kraj tebe prodje.
O tuzi da pišem, ne smijem,
Jer kad dođe raduju se svi.
Zato je krijem duboko u sebi
Da se ne slade ljudi zli.
Zato ću da pišem o dobroti,
Jedino ona uvijek me prati.
Kada odu ljubav, sreća, tuga
Dobrota me neće nikada izdati.
Anđelka Milićević