Radujem se životu..
Sretna sam što dišem, što živim, što hodam, grlim, ljubim, volim, osjećam..
Iako tuga ponekad mojom dušom poput sjenke prođe jer mi nedostaješ do bola, ipak sam sretna..
Sretna zato jer znam da postojiš..
Uvijek ću te voljeti ma gdje bio..
Duša moja raduje se duši tvojoj..
Tako čistoj, tako divnoj, tako neopisivoj..
Nisam ni slutila da ću upoznati biće koje me tako dobro poznaje u srž..
Biće koje zna o meni više nego što ja sama o sebi znam..
Mislimo i pričamo isto u isti mah..
Sretna sam što si me probudio i podsjetio me na nas..
I nikada ti se neću moći dovoljno zahvaliti na tome..
I nikada ti pisanom riječju neću moći objasniti koliko si me usrećio..
Prije tebe mislila sam da znam što je sreća, nakon tebe više ne mislim, nego poznajem sreću..
Hvala ti srodna dušo moja na svakom tvom trenutku koji si mi posvetio..
Zbog tebe, radujem se životu..
Počeli smo pisati priču..
Nikada završenu priču..
Uplašili smo se jer je priča počela biti stvarna..
Uplašili smo se tih jakih emocija, stvarne ali nikada ostvarene ljubavi..
Shvatili smo da smo se oduvijek voljeli iako se nikada prije nismo sreli..
Duše naše su nam se prepoznale..
Trideset sekundi bilo je dovoljno da se osjete, prepoznaju i ponovno zavole..
Samo trideset sekundi..
Sjećaš li se?
Da, počeli smo pisati priču, priču koja nikada prije nas bila pisana nije, niti će ikada više napisana biti..
Inspiracija smo za mnoge bajke, samo što naša ljubav nije bajka, već samo legenda..
Legenda o dvije srodne duše koje se nisu nikada na vrijeme srele..
Dvije duše kojima je sudbina odredila da se uvijek sretnu, prepoznaju i zavole..
Sudbina koja ih je također kaznila velikom provalijom života..
Jer smo prkosili zakonima fizike..
Jer smo se voljeli kroz vrijeme i prostor..
Jer smo se uvijek pronašli unatoč godinama, razlikama, svjetovima..
Poput dva pala anđela kojima je zabranjeno voljeti se..
Dva anđela koja se uvijek iznova i iznova rađaju, da bi ih sudbina spojila i istog trena odvojila jedno od drugog..
Zato će naša priča ostati bez kraja..
Jer ona kraja nikada neće ni imati..
