Procjene kažu kako je 60% iseljenih proteklih godina prethodno imalo posao u Hrvatskoj.
Taj podatak vrlo jasno govori kako glavni razlog iseljavanja iz Hrvatske pretežito nije nedostatak egzistencijalnog minimuma, nego je riječ o drugome uzroku. Dovoljno se pritom malo okrenuti oko sebe, popiti kavu u bilo kojem kafiću, poslušati što ljudi govore i porazgovarati s tim ljudima koji će vam svi – pod uvjetom da nisu lukrativno „prištekani“ na državni proračun – reći da im se gade političari koji gmižu hrvatskom političkom scenom.
Sustavna politika dezavuiranja svih vrijednosti i društvenih kohezivnih čimbenika, manipuliranje domoljubnim osjećajima, banalizacija sadržaja koji su svakoj izgrađenoj naciji sveti, korupcija, nepotizam, besprizorni grabež i kriminal koji graniče s najgorim primitivizmom, izrugivanje partitokratskog sustava s tzv. običnim ljudima, pseudoelitizam često vrlo primitivnih tipova i prijezir prema mišljenju građana… Sve ove i druge pojave hrvatskom su čovjeku ubile svaki optimizam i dovele ga do stanja potpune apatije i rezignacije. Ljudi u Hrvatskoj izgubili su vjeru da se u našoj državi išta može promijeniti na bolje. U punom smislu riječi gade im se političari, neovisno o kojoj je političkoj opciji riječ.
Sinekure i sinekurice – odgovorna mjesta za sisanje državnog proračuna
I nije nikome za zamjeriti što ima takvo mišljenje o politici i političarima. Predizborna demagogija i gaženje predizbornih obećanja uobičajene su pojave svih političkih demokratskih sustava. No u Hrvatskoj i oni pojedinci koji su izgradili image poštenih i nepotkupljivih ulaskom u visoku politiku često izgube imunitet na pseuedoelitizam (ako ne i na poštenje) i vrlo se brzo utope u benefite i blagodati političke močvare povlaštenih. I oni s vremenom postaju nekako teže dostupni na mobitelu, teže je do njih doći; oni su sada velevažni zastupnici, gradonačelnici, načelnici, pričelnici i dočelnici pa nemaju vremena za obične smrtnike. Sinekure i sinekurice (augmentativ radi pristojnosti nećemo spominjati) vrlo su odgovorna mjesta za sisanje državnog proračuna i zbrinjavanje političke i obiteljske svojte pa trebamo razumjeti da političari nemaju mnogo slobodnog vremena. Bitno je kvalitetno iskoristiti priliku i osigurati se, zlu ne trebalo.
Oni su Borg, a svaki je otpor uzaludan
Posljednjih dana aktualna je tzv. afera mailovi. Ona će, nema nikakve sumnje, doprinijeti gubitku i onako malih nadanja da u Hrvatskoj može doći do ikakvih promjena. Ta afera svjedoči o politici kontinuiteta primitivnoga kumskog-rodijačko-mafijaškog kapitalizma. „Hrvatska nije Amerika“ – kaže sada već bivša ministrica Martina Dalić. I u pravu je. Političari su kod nas „izvanzemaljska“ povlaštena kasta koja državu koristi kao instrument transfera novca poreznih obveznika u svoje i bliske džepove. Oni su Borg, a svaki je otpor uzaludan.
Klijentelistički kapitalizam u kombinaciji s nedjelotvornim i korumpiranom pravosuđem siguran je recept za nastavak propadanja na svakom području. Niti jedan političar koji je otkriven s prstima u pekmezu nije do sada vratio pokradene novce. Kakva je to poruka, posebno mlađim naraštajima? Poruka je jasna: isplati se krasti, samo ako si na „pravoj“ partijskoj strani. Ljudima se to gadi i zato bježe iz Hrvatske glavom bez obzira.
Problem je sustav
Problem u Hrvatskoj nije ovaj ili onaj političar. Kad jedan politički kriminalac ode, dođu dva nova. Problem je sustav koji stimulira navedene pojave, a svoje korijene ima u nasljeđu sustava u kojima je Hrvatska prethodno živjela. Problem je izostanak vrijednosnih orijentira u društvu i modela koji bi jamčio kulturu rada, odgovornosti i honoriranja izvrsnosti.
Negativna selekcija ljudima je ogadila vlastitu državu. A takva klima svakako nije stimulativna i za moralne i etičke kriterije građana koji gledajući kriminal i grabež političara i sami počnu relativizirati stvari prema onoj poznatoj „a ti kao ne bi ukrao da možeš“. Ako ćemo i sami državu shvaćati kao hajdučiju i podjelu ratnog plijena onda ta država nema nikakvu budućnost. U konačnici, i političari se regrutiraju između nas, a ne iz nekog drugog planeta.
Treba potpisati za obje inicijative
Već tjedan dana prikupljaju se potpisi za raspisivanje referenduma za opoziv tzv. Istanbulske konvencije (što nesumnjivo treba poduprijeti), ali i za promjenu izbornog sustava. Potonja inicijativa „Narod odlučuje“ mišljenja sam da nije napravila pametan potez time što je pokrenula inicijativu za promjenu izbornog sustava u isto vrijeme kad se prikupljaju i potpisi za opoziv Istanbulske konvencije. Ako se je već išlo u prikupljanje potpisa u isto vrijeme onda je trebao postojati dogovor o zajedničkoj koordinaciji mreže volontera (inicijativa Istina o Istanbulskoj nije pritom krivac za nepostojanje tog dogovora). Ovako bi se, s obzirom na manjak volontera, moglo dogoditi odrađivanje posla „korisne budale“. A za to će netko morati snositi odgovornost kad je u pitanju percepcija javnosti. K tome, rješenja za promjenu izbornog sustava mogla su se i kvalitetnije sročiti.
Međutim, unatoč navedenim manjkavostima, treba potpisati i za jednu i za drugu inicijativu. Svaki oblik političke demokratizacije, što promjena izbornog sustava donosi, dobar je korak prema eliminaciji političkih kasti povlaštenih uhljeba i kriminalaca. Ta kasta, ta neman uništava sve supstance države i društva. I ne krene li žurno demontaža ovakvoga kriminalnog političkog sustava, od Hrvatske vrlo skoro neće ostati kamen na kamenu.
