Kažu ljudi da od pamtivijeka
U perićkom malom lijepom kraju
Ima izvor što imenom čudnim
Svrabljivica njega nazivaju.
Pričali su to mještani stari
Da taj izvor liječi bolest kože
Jedino se tako njegov naziv
U narodu opravdati može.
Od davnina priča se prenosi
Da je narod uvijek dolazio
Pio vodu, umivo’ se njome
I od šuge izliječen bi bio.
Kažu kad bi vodom svrabljivicom
Svoja lica djevojke umile
Ljepotom bi svojom zasjenile
Nenadmašne lijepe gorske vile.
Izdaleka stizale su cure
Da zahvate vode sa izvora
Čak i prije nego dan osvane
Kad bi rujna dolazila zora
Momci su se curama divili
Pitali li ih u čemu je tajna
Kako tako rumene se lica
Otkud takva ljepota im bajna.
Svu ljepotu i sjaj lica svoga
Dobile su od te izvor vode
Tko god želi da ozgleda lijepo
Nek’ na vrelo u Periće ode.
Eto tako legenda govori
I priča se do današnjih dana
Da su cure dolazile ovdje
Sa kraj Rame, s obje strane Vrana.
Ostala je priča u narodu
Da ta voda ljekovitost ima
S koljena se na koljeno priča
I to tako traje stoljećima.
Sad na izvor ne dolazi nitko
Sam zapušten pored puta stoji
A vodom se se sad njegovim hladnom
Ovca, koza il srna napoji.
Svrnuh pogled, snimih ovu vodu
Odmorih se, u hrastovoj sjeni
I zapisah priču, iz Perića
Da ostane bar u uspomeni.
