Književnica iz Širokog Brijega – Ova rođena Širokobriježanka,  koja objavljuje na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku, svojim djelima obraća se čitateljima svih starosnih dobi. –

U doba pandemije koronavirusa (COVID-19) hrvatska i bosanskohercegovačka književnica Sanijela Matković javnosti se predstavila s dva nova naslova. Iz tiska je izašla njezina deseta zbirka poezije ”Prstohvat žeđi”, a u digitalnom je izdanju prijevod na engleski jezik dobila i njezina ”Priča bez naslova”. Ova rođena Širokobriježanka, koja objavljuje na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku, svojim djelima obraća se čitateljima svih starosnih dobi. Njezina književnost puna je suvremenih, ljubavnih, tradicionalnih, zavičajnih i religioznih elemenata. PROČITAJTE JOŠ Knjiga.ba: Ostanite doma uz dobru knjigu Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne i Kerigma Pia iz Zagreba izdavači su njezine desetke zbirke pjesama ”Prstohvat žeđi”. ”Riječ je o 261 stihu raspoređenom u pet poglavlja. U pitanju je osebujna zbirka pjesama koja osim ljubavnih sadrži i neke drugačije stihove. Uvjerena sam kako će svi oni koji ju budu čitali pronaći se u jednom od godišnjih doba”, objavila je autorica na svojoj službenoj stranici. Poetski i prozni uratci Sanijele Matković zastupljeni su u međunarodnim antologijama, zbirkama i zbornicima. Autorica je deset tiskanih i pet digitalnih naslova i dobitnica mnogih književnih nagrada. Članica je Društva hrvatskih književnika, PEN-a BiH, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne te širokobriješkog ogranka Matice hrvatske. Podsjećamo, u listopadu prošle godine, izborom iz njezinog poetskog opusa, otvoren je 10. međunarodni književni festival ”Čehovljeve jeseni” na Jalti. 0 – Pročitajte više na: https://www.bljesak.info/kultura/knjige/zatvorili-vrata-al-odskrinuli-prozor-citanje-u-doba-korone/308508

B

Iz Kuta Naše Kraljice Sanijele Matković”

čEkanje

Jedino što me za tebe veže

je sutra,

jednostavno sutra.

Kad

jutra započinju

zajedno s noći,

mjesečina sa suncem pleše,

jedino što me za tebe veže

je pregršt napuštenih balona

puštenih u nebo

dok smo slavili sunce.

Neboderi bez balkona,

dozrelo voće,

snijeg što hoće

plav biti,

niti kukuruza,

koščice za psa,

peteljke od trešnje,

idila trenutka

noći, što narančama kipe,

petrolejka na tavanu,

ubrane maćuhice,

zaboravljeno jato ptica,

kaput

s dva lica.

I za to

neću danas misliti,

neću danas sanjati,

neću danas pisati

i svoju vlastitu riječ

čekam

u tebi.

Sve što me

za tebe veže je… ljubav!

DEJAVU

Svaki put,

kada u poruci iza moga imena staviš zarez,

imam onaj dejavu zaustavljenog vremena.

…

I svaki put,

s istim ushitom iščitavam te retke.

Koji svaki put završavaju istim retkom – „od srca“.

I svaki put,

tvoju riječ iz srca,

urezujem u svoje,

kao na pergamenu vječnosti.

Jer,

tamo nas vidim….

Svaki put kad otvorim oči.

Svaki put kad zatvorim oči.

Svaki put dok govorim, a osobito kad šutim.

Svaki te put, sve više volim.

Neponovljivo, nemjerljivo, neizrecivo…

Svaki put iznova,

cijelim svojim bićem

zaljubljujem se u tebe

– u ljubav.

Ako.,.

Vraćanjem sata

vraćamo li vrijeme

…jučer

se možda

još nije zbilo

srcu

se možda snilo

I sada ovo

što djelima s tobom

opsjena to je

Sutra je sve

što imam

peron

ura

bura

riječ

Već sve

OdgovorProslijedi

…pRošla juTra  Po dlanovima pretačeš svibanjski snijeg budeći se od sna ljeta čezneš sad znaš da se mene ne sanja ne doziva ne traži ja sam rapsodija planinskih vjetrova ljeto božićno nismo smjeli iskati krik visibaba bukom prepali smo sreću neću se vraćati to je već viđena bol ostani svoj jer, moj biti ne možeš ja sam tek rapsodija svibanjskih mećava ne usni me ni na usni ni u oku …ja sam već viđena bol! OdgovorProslijedi