Zarobljene oči žene
U strepnji
Za sutra
Izgube se u plavetnilu neba
U zelenoj boji rijeke
Kroz polje dok protječe
I ona uz nju korača.
Sunce joj kožom putuje
Niz obraze i prsa
Da joj oko srca stavi
Tople ruke.
Zarobljene oči žene peru se
Suzama
U grlu dok se grče glasnice
Samo mali potoci
Niz lice govore da živi.
Oslobođena dok leži na mokroj ledini
Spaja se kostima za majčinu utrobu
I uši joj čuju u tome kratkom susretu
I siktanje otrovnice
I zavijanje vučice
I tihi pjev golubice.
Zarobljene oči žene su trzaji ispod trepavica
U sutonima i zorama dok ni svjetlost
Ne zna je li odlazi
Ili dolazi.
Slobodne joj ruke briši paučinu
S vjeđa
U susretima s plodnošću
Očekuju od nje potomstvo.
Zarobljene oči žene
Usnu ponekad mirom
Cvjetnom livadom
I kockicom šećera.
Sve što dušom vidi
U zarobljenom oku žena krije.
A.S.
