NA KRILIMA POEZIJE GLAZBE KULTURE I UMJETNOSTI
LJUBAV NA DLANU
EVO ME,DUŠO
Misli moje umorne klonu,
Klize međ’ kapima,
Jesenje kiše
Tišinom tupo odjekuju,
Imena Tvoga kapljice sazivaju
Evo me ,dušo
Bosa gazim po stazama čežnje
Tvoja sam,a nisam Tvoja
Gdje smo se izgubili ?!
Na polju naših mirisnih zora ,
Topla,nježna,neuhvatljiva
Prhte praskozorja
Zamućena pogleda,stojim
Zakopaj me milo moje,
u hram Tvojih snova
Ne tražim vrata nebetska,
Samo Tvoje blage oči,
Okus Tvojih poljubaca
Tvoja sam,a nisam Tvoja
Gdje sam Te izgubila,
Kad sam proljeće probudila,
Naš zrak uzdisala ,
Moja sjećanja s Tobom napojila
Dok naša ljubav sjetom,
Sve više puca
U tracima Sunca,u lahoru blagom
Još čutim miris procvalih uzdaha
Naših poljana
Pa sad pijem iz ostataka,
Naših sjećanja
Znaš kako je to,
kad zvijezde umorno sklapaju oči
A moje misli me k Tebi nose
U meni i dalje Tvoje Sunce spi
I sve me odvodi k Tebi
Milo moje,osjetiš li i Ti miris bola
Pri spomenu moga imena
Il poljubac hladnog lahora
Jel ‘ Ti utroba zgrčena stoji,
Od požude svoje
Zaroniš li prstima u želju svoga Uma
Jel me potražiš u uzdahu njegovu
U korijenu duše svoje
I zvijezde noćas nekako drugačije svjetle,
Žeđam rosom Tvoga tijela
Skrivam Te,tu ispod rebara ,
Ispod kože svoje
Čuvam Te u svakom otkucaju ,
svoga srca
Rukama gužvam mirise večeri
Dok vjetar nas hladi toplinom,
nježnih dodira
Natakan tugu,
Ogolin strast jutarnjih htjenja
Dani će ukrasti koplja moga razuma
Možda ludim,dušo moja
I sklupčam se nježno
I spuštam svoje blijedo lice,
na Tvoje grudi
I dalje nepomična stojim u svijetu sanja..
Ankica Anchie
Autorska prava zadržana
