Ima li negdje
Studen, kiša, bura, snijeg
onaj teški mokar, siv
od jutra grme topovi, zvuk brujećih tenkovskih motora, zrakoplova, jauci
nemani, olovni dani
S jutrom je nestajao san
slobodu ponovno u lance vežu
u krvi, u bjelini širokog polja polomljenih krila gasili se
snovi, umirali sokolovi …
Hej poljane, gore, planine
slabašna nada skrila se u bespuću tuge umorni od čekanja, pospani od snova, pitali se tići” hoće li biti zora dana, ima li negdje Zrinjski, Frankopana”
Sjećanje na 10. travanj 1992 g.
