Od Mostara i Zrinjskog, preko Real Madrida i Murcije, pa do Cibone i Fenerbahcea, svaki dres nosio sam s ponosom, poručio je
Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša u 21. stoljeću, Bojan Bogdanović, odlučio je objaviti kako odlazi u mirovinu. ‘Nakon više od dva desetljeća provedenih na parketu, stigao je trenutak da se oprostim od košarke‘, napisao je Bogdanović u službenom oproštaju na Instagramu.
Slavni Babo karijeru je počeo u Zrinjskom iz Mostara 2004., a već 2005. prelazi u veliki Real Madrid. Ondje se zadržao do 2009. kada je stigao u Cibonu i tamo pokazao svoj puni potencijal, a nakon dvije godine prelazi u Fenerbahče. U NBA je otišao 2014. kada je stigao u Brooklyn Netse, a nakon toga je igrao za Washinghton Wizardse, Indiana Pacerse, Utah Jazz, Detroit Pistonse i New York Knickse.
Za hrvatsku reprezentaciju počeo je igrati 2010., a briljirao je na EuroBasketu 2013. kada je izabran u najbolju petorku prvenstva. U Hrvatskoj se nametnuo kao vođa momčadi i najbolji igrač generacije kroz jedan period. Kompletno oproštajno pismo prenosimo u cijelosti:
– Ponekad u životu ne biraš trenutak. On izabere tebe. Nakon 14 mjeseci borbe s ozljedom stopala, dvije operacije i bezbroj pokušaja da se vratim na teren, došlo je vrijeme da zatvorim jedno poglavlje. Nakon više od dva desetljeća provedenih na parketu, stigao je trenutak da se oprostim od košarke. Ne samo kao sporta, već i dijela sebe. Teško je u nekoliko rečenica opisati se što mi je košarka dala. Oblikovala me kao sportaša, ali još više kao čovjeka.
Od djetinjstva u Mostaru, prvih koraka kroz nogomet i vaterpolo, ovaj put bio je sve osim običan. Imao sam privilegiju igrati za klubove koji su ostavili trag u europskoj i NBA košarci. Od Mostara i Zrinjskog, preko Real Madrida i Murcije, pa do Cibone i Fenerbahcea, svaki dres nosio sam s ponosom. NBA etapa donijela je novu razinu izazova i iskustva. Nosio sam boje Brooklyn Netsa, Washington Wizardsa, Indiana Pacersa, Utah Jazza, Detroit Pistonsa i New York Knicksa. Svaka stanica ostavila je trag. Svaki dres imao je svoju težinu.
Iznad svega bio je hrvatski grb na prsima. Reprezentacija nije bila samo dužnost. Bila je čast, emocija i identitet. Nositi boje Lijepe Naše, od kadetskih dana do seniorske razine, bila je najveća odgovornost, ali i najveći ponos. Hvala trenerima, suigračima, liječnicima, navijačima, svim klubovima i svima koji su na bilo koji način bili dio mog puta. Posebno hvala mojoj obitelji. Vi ste bili temelj u svakom usponu i svakoj sumnji. Zatvaram jedno poglavlje, ali ljubav prema igri ostaje. Nisam stigao do kraja. Stigao sam do druge strane početka… – poručio je Bogdanović.
