Misli
Sa čime da vas usporedim…?
Kao poljsko cvijeće na livadama mirisnim
misli rasute mi…
Svaka drugačija, posebna,
okupira me, ako joj dopustim
Roje se poput pčela na sočnome cvijetu
Poneka ubode u srce sjećanjima,
pa odleti daleko, a bol još malo peče
Ali znam, proći će,
kao i uvijek
A onda otjeram takve,
one sa žaokom što ostaje i
prizovem mile, drage misli,
što nježno dotiću dušu,
poput jutarnje,
sunčeve zrake…
Zagrlim one najljepše,
što obgrle me krilima, kao ptica i
ponesu u visine svoje
Učim se stalno da ih biram
Neke tjeram, druge pazim,
čuvam, neke sklanjam,
pa opet tražim
Misli, ta prva odaja što vodi nas
putem do srca, nas samih,
do drugih,
na kolosijeku vječnosti,
isprepletenom tračnicama prošlosti
Jer ono što misliš, kažu, to si…
Ima tu istine…
Branka Subašić
