PRKOS (mladosti)
Prkosim vjetru što mi te otima,
pokojoj srebrnoj vlasi koju nosi
Prkosim svakom novom danu,
novim cestama
što u nepoznato vode
Prkosim daljinama
što zovu sjećanjima,
a najviše snovima,
što živjet će dok daha u meni bude
Prkosim ti mladosti,
usporavam te,
nedam te, ali
što više puštam te,
to više vraćaš se,
ostaješ uza me
Prkosimo obe životu,
s kojim hodimo skupa,
ruku pod ruku
I najbolje je kad ne razmišljamo
o nama, već živimo obe,
dan po dan,
korak po korak,
zagrljene,
pa nas vide sretne
Mladosti, ostaješ onoliko dugo
dok tvoj prkos ne izostane
A kome se daješ biraš sama,
To ti najbolje znaš,
to je tvoja igra i pravilo,
jer ti si sudionica i sutkinja
autor: Branka Subašić
