U ARENI ŽIVOTA
Kad se život razbjesni, a
čeljusti zvijeri proždrijeti nas
krvoločno žele,
u areni bez suca,
bez pomoći ičije,
posrćemo,
dižemo se,
padamo
Nestvarnu nadu tad skupljamo
ko krhotine od stakla,
grabeći zadnje
atome snage,
za koje ni znali nismo
da u sebi imamo,
što podižu nas
Pobjedu tad slavi
ovaj ,,mali” čovjek
što igru životnu
opet dobio je…
autor: Branka Subašić
