Dario Kordić je već danas simbol uspona i posrnuća hrvatskoga naroda.
Početkom devedesetih godina poveo je hrvatski narod Središnje Bosne u osvit slobode, zatim obrane svoga opstanka pred srpskom, a nakon toga i muslimanskom agresijom. Umjesto da uživa plodove krvlju obranjene slobode, upravo zbog obrane slobode svoga naroda – slijedilo je mučeništvo i proces proglašenja krivnje upravo zbog odbijanja biti robom. Njegov je život svjedočio posrnućem međunarodne pravde i pravednosti, posrnućem hrvatske državnosti i mučeništvom suvremenoga Hrvata pred haškim Tribunalom te trajnim javnim progonom od odnarođenih elita u Hrvatskoj i navodnih hrvatskih predstavnika u svim javnim institucijama, a osobito u medijima. Svoj život nakon uzništva posvetio je reafirmaciji i svjedočenju temeljnog hrvatskog nacionalnog stupa, kršćanskog duhovnog i vrijednosnog identiteta i simbolike.
A običan je hrvatski čovjek.
Suprug i otac, kome je otrgnuto pravo na svjedočenje odrastanju svoje djece kao i tisućama drugih, koje danas poziva da slijede poruke Uskrsnuloga i ne prepuste se strahu. Jer, Dario Kordić se nikada nije bojao zla niti klečao pred strahom.
Evo njegove poruke hrvatskome narodu:
“U blagoslovljenom ozračju Uskrsnuća Gospodinovog, skupina ratnika iz Herceg-Bosne, osjećajući sve boli suze, patnje i kušnje teško ranjenog hrvatskog nacionalnog bića u Bosni i Hercegovini, čvrsto je odlučila uključiti se u nezaustavljiv proces velikih promjena u praskozorju nadolazećih izbora hrvatskih legitimnih predstavnika u BiH. Časna imena Zlatana Mije Jelića, Željka Glasnovića, Marka Tokića, Marka Radoša, Zdenka Jurića Majora, Ranka Radoša, moje malenkosti i mnogih drugih djelovat će poput ledolomca koji će krčiti put stotinama mladih intelektualaca, radnika, studenata, djece branitelja HVO-a u zaustavljanju guranja hrvatskog naroda u ponor.
Najpogubniji su grijesi korupcije, nepotizma i zapošljavanja samo podobnih u javnim poduzećima s hrvatskim hercegbosanskim predznakom. Grijesi su to koji vapiju do Neba. Oni su ponajveći razlog koji dovodi do egzodusa tisuća hrvatskih mladića i djevojaka, ali i mnoštva čitavih hrvatskih obitelji s hercegbosanske grude. Tu su i teški propusti nečinjenja obećanog poboljšanja sramotnog statusa hrvatskih branitelja i invalida Domovinskog rata iznakaženih masakrom koji je učinila prethodna nenarodna vlast. Posebno su bolni desetljetni progoni hrvatskih branitelja optuženih za ratne zločine. Doista ih se doslovno lovi kao zvijeri. Nedopustiva je stalna primjena dvostrukih tj. težih kriterija za pripadnike HVO-a u odnosu na one iz Armije BiH, jer im se sudi uz političke kvalifikacije tzv. zločinačkog pothvata i zapovjedne odgovornosti.
Trebamo žarko moliti Spasitelja kako bi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini svoju budućnost gradio na mlađem naraštaju hrvatskih političara koji će služiti svom napaćenom puku reseći se odlučnošću, poštenjem i znanjem. Novu krijesnicu će ponosno i hrabro nositi stotine hrvatskih djevojaka i mladića okupljenih oko novoutemeljene udruge “Hrvatska zvona”. Gradit ćemo zajedništvo svih časnih hrvatskih domoljubnih snaga raznih stranačkih usmjerenja u cijeloj Heceg Bosni. Tada će biti znatno lakše pronaći i pravedno političko rješenje ustroja BiH kao države triju konstitutivnih i suverenih naroda. Za to je potrebna prije svega vjera! VJERA! Uz nju će doći i višegodišnje zatomljeni i gotovo ugašeni zanos koji nas je krasio početkom 90-tih godina.
Najveći dio nas hrvatskih ratnika mislio je da se više nikada neće uključivati u neke nove projekte od hrvatske strateške važnosti. No, ustrajni pozivi i molbe brojne hrvatske mladeži iz BiH i iseljeništva isturili su nas na gromobransko mjesto, kako strah više ne bi živio među Hrvatima u BiH. A straha je preveć od aktualnih hrvatskih čelnika koji narodu daju mrvice sa stola, prijeteći kako neće dobiti ni toliko ukoliko ih vjerno ne slijede. O Bože, moj premili Bože, kako je pogaženo, izmrcvareno i poniženo dostojanstvo hrvatskih ljudi u Herceg-Bosni. Ovo uskrsno vrijeme najavljuje da među Hrvatima u BiH više neće biti promicano zlo kao vrijednost, kao dobro. Uistinu dolazi milosno vrijeme u kojem će se ljubav i nada silno izliti kao rijeke koje protječu kroz hrvatske hercegbosanske doline.
Kada smo Kristovi ne treba se ničega bojati. Neka nam srca gore kršćanskim domoljubnim zanosom. Upravo su mladi ta krijesnica iz koje će u duhovnom boju ražariti Kristov neugasli plam. Kolika golema pomoć su nam sveci, blaženice i sluge Božje iz hrvatskog naroda u BiH-Katarina Kosača Kotromanić, Ivan Merz, Drinske mučenice, Josip Štadler, Petar Barbarić i Širokobriješki franjevci mučenici. Dobro došli čestiti, odvažni i samoprijegorni mladi muževi i žene kojima je na srcu Krist i boljitak ljubljenog hrvatskog naroda u BiH. Neka nas sve probude Hrvatska zvona. Vrijeme je! Ne bojmo se! Samo će nas istina osloboditi,”navodi se u poruci koju je hrvatskom narodu u BiH uputio Dario Kordić.
Dnevnik.ba
