Čak su 12 umirovljenih hrvatskih ratnih generala – Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole, Ivica Primorac, Željko Šiljeg, Ljubo Ćesić Rojs, Miljenko Galić, Ante Jelavić, Ilija Nakić, Mario Bradara i Žarko Keža), još jednom, „otvorenim pismom“, s nazivom „Dokle tako nerazborito i naopako“, koje je objavljeno na više portala, ponovno skrenuli pažnju na pojedine članove ili bolje rečeno vodstvo udruge Hrvatskog generalskog zbora (HGZ)
Razlog koji stoi u otvorenom pismu pod nazivom “Dokle tako nerazborito i naopako” su
neki sramni poteza vodstva udruge Hrvatskog generalskog zbora (HGZ), a zbog kojih su svojedobno manje-više i oni sami napustili njihove redove, ne želeći se blamirati i, kao oni, gaziti ugled časnika koji bi trebali biti primjer (u svemu).
Naime, umjesto da su se 30. svibnja, za Dan hrvatske državnosti, okrenuli prema hrvatskim vojnicima i stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, predstavnici ove udruge predvođeni Marinkom Krešićem, Franom Tomičićem, Mladenom Kruljcem i Markom Lukićem, bili su na prijemu u Mešihatu Islamske zajednice u Zagrebu sa svojim kolegama iz Udruge generala BiH, (koja ne okuplja Hrvate!), od kojih su neki u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, poput generala Džemala Merdana, „debelo“ bili na drugoj, neprijateljskoj strani.
Da je to uistinu bio sramotan susret, prvi je uočio general Ljubo Ćesić Rojs, zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora, koji se sve više čudi na ovakvim i sličnim potezima svome kumu Marinku Krešiću, koji najviše njemu može zahvaliti što je na čelu ove kontraverzne udruge, i koji kaže da to ima i svoju dublju, političku pozadinu, koja iznimno šteti istinskim hrvatskim braniteljima i generalima.
“Ovim činom Krešić je pljunuo na sve hrvatske žrtve rata u Bosni i Hercegovini. Kad sljedeći puta budem u nekoj emisiji, pozvat ću ga i to mu javno reći, u lice. Ako su se već željeli „miriti“ i surađivati s onima koji su krivi za smrt brojnih Hrvata, trebali su s njima doći u prostorije HGZ-a, i „ljubiti“ se ispod fotografija Tuđmana i Šuška,” bio je izravan i ogorčen Ćesić Rojs, kojeg nisu ni obavijestili o ovom događaju, a zamjenik je predsjednika (!), što najbolje govori kako se generali „slažu“, pa onda nije ni čudno da neki otvoreno izlaze iz ove „trgovačko-domoljubne“ udruge, kako je nazivaju pojedinci.
„Meni nitko neće naređivati s kim ću se sastajati,“ navodno je svom kolegi i kumu odgovorio Krešić, dok je Rojs dodao da je general Merdana u Haagu više puta lažno svjedočio protiv hrvatskih generala i domoljuba te da je kao aktivni oficir zločinačke JNA sudjelovao u agresiji na Republiku Hrvatsku.
“General Merdana je u Lašvanskoj dolini, 22. prosinca 1993. izdao naredbu od koje se ledi krv u žilama: „…Uništiti svu živu silu, uključujući žene, djecu i starce na prostoru Novog Travnika, Nove Bile, Viteza, Busovače…U tu svrhu koristiti sva raspoloživa sredstva, uključujući i sve dragovoljce iz islamskih zemalja,“ kaže Rojs te se pita o kakvoj suradnji s takvim čovjekom predsjednik HGZ-a i njegovi suradnici želi dalje surađivati?
Dvanaest hrvatskih umirovljenih ratnih generala, koji ne žele imati posla s Krešićem, Tomićem i sličnima, u svom „otvorenom pismu“ ovaj događaj su nazvali „specijalnom operacijom“. Naime, neki od njih su nam rekli da je to dobro smišljeni potez s kojima žele (da čovjek ne povjeruje) nastaviti tamo gdje je jedan žalosni Stjepan Mesić stao.
Na kraju svog „pisma“ 12 generala, od Tolja, Kapulara, Hebranga do Galića, Primorca i Nakića dobro su pitali: koji je sljedeći sastanak na redu, odnosno kome će „na noge“ pojedini predstavnici HGZ-a?
Ne bi se čudili, s obzirom da ih je relativno dosta rođeno u Srbiji, da uskoro odu u Beograd kod Vučića i Šešelja, sa crvenom zvijezdom u srcu, možebitno se ispričavati (da se malo poslužimo crnim humorom).
