Na današnji dan prije 35 godina Hrvatski sabor donio je odluku o raskidu svih državnopravnih veza s Jugoslavijom, a danas je to spomendan kojim obilježavamo Dan Hrvatskog sabora!
Kad sam prvi put stala za saborsku govornicu nisam imala tremu, nego snažan osjećaj strahopoštovanja prema instituciji u kojoj se nalazim i koja ima toliko veliku važnost za hrvatsku povijest. Zaista je velika čast uopće dobiti priliku iznositi svoje stavove, sudjelovati u raspravama i predlagati promjene Trudila sam se obraditi većinu tema, biti konstruktivna i uvažavati drugačije stavove, međutim vrlo brzo sam shvatila kako taj sustav funkcionira.
Tamo ponekad jednistavno pričate samom sebi, jer se događa da u sabornici skoro pa i nema nikoga.
Oni koji su najglasniji i koje najčešće viđate na tv-u su jednim dobrim dijelom oni koji najmanje vremena provode u saborskim klupama. To su oni koji dođu samo kada su kamere upaljene i kada je prilika za izvesti nekakvu predstavu koja će služiti isključivo u svrhu njihove samopromocije. Ili jednostavno održavaju presice na kojima vrlo srčano pričaju o prijedlogu zakona kojeg nisu ni pročitali kako treba. Pa ih onda vidite u svim središnjim informativnim emisijama, a za vrijeme rasprave o tom zakonu nitko ih nije ni vidio u sabornici.
S druge strane, oni najvrijedniji koji svaki dan sjede u svojim klupama, koji obrade svaku temu, predlažu amandmane i konstruktivno raspravljaju su ljudi za koje dobar dio javnosti nikada nije čuo! To su oni koji zaista rade i cilj im je konstruktivno doprinijeti raspravi, a ne izaći na tv-u. Takve ljude zaista cijenim i poštujem, potpuno neovisno o njihovoj strančkoj pripadnosti.
Naravno ima i ona treća kategorija, a to su oni koji ne progovaraju, osim kada dobiju na papiru što trebaju pročitati, a ponekad im ni to ne pođe za rukom bez poteškoća!
Ukratko, ovi najglasniji koji sabornicu koriste kao kazalište, bacaju ljagu na sve one koji predano i vrijedno rade svoj posao! A ima ih, vjerujte mi!
Jednom je jedan zastupnik u svom govoru izrekao nešto što sam doživjela kao pljusku realnosti koja me potpuno osvijestila! Rekao je da ljudi ne bi trebali biti zgroženi time tko sve sjedi u saboru, jer su saborski zastupnici najbolja preslika društva neke zemlje! I to je jednostavno istina! Postotak zastupnika s manjkom opće kulture, nepristojnih, pristojnih, konstruktivnih, smirenih, galamdžija, svađalica, stručnjaka, lijenih i vrijednih razmjeran je zapravo strukturi našeg društva u cjelosti. Svatko zna kojoj kategoriji pripada, ali kad pogledamo sliku sabora to je slika Hrvatske, sviđalo nam se to ili ne.
I zato se zaista nadam da će doći dan kada će vrijedni, konstruktivni, smireni i stručni brojčano prevladati u odnosu na one druge, jer će to biti najbolji pokazatelj rasta i napretka našeg društva! Živjela Hrvatska!
