Fotografija
Opis: Muškarac u vojnoj ustaškoj odori pomaže ženi privezati burila za vodu na samar.
Komentar: Fotografija je snimljena u Borku pored rijeke Lištice. Osobe na fotografiji nepoznate.
U selima, osobito tijekom ljetnih mjeseci, kada bi zbog dugotrajnih suša presušile čatrnje u kojima se prikupljala kišnica, opskrba pitkom vodom predstavljala je svakodnevni izazov. Voda se tada donosila s udaljenijih izvora, rijeka i bunara, na kojima se tijekom sušnih razdoblja znalo čekati u redu. Za prijenos vode služilo je burilo, duguljasta drvena posuda sastavljena od dužica, koja se nosila na leđima ili prevozila na tovarnim životinjama. Odlazak po vodu bio je dio svakodnevice seoskih kućanstava, a taj su posao najčešće obavljale žene. Voda se upotrebljavala za piće, pripremu hrane i druge kućanske potrebe. Nošenje burila svjedoči o nekadašnjim životnim uvjetima na hercegovačkom kršu, gdje je dostupnost pitke vode uvelike ovisila o godišnjem dobu i vremenskim prilikama.
Davne 1890. godine na 25. listopada u “Glasu Hercegovca” (br.51., god VII.) objavljen je sljedeći tekst:
Danas su tri podpuna mjeseca odkad kišu neimadosmo, usljed toga strahovita je suša zavladala. Nigdje ništa. Sve se je spržilo i sasulo.
— Kupusa ni kompira ni za lieka. Ovdašnji se žitelji preko zime ponajviše u tomu uzdržavaju, — a s čim će sada?
— Svrhu biede ove, ima i druga. — Crkava narod od žedje. Kod doma što su imali u čatrnjah vodu, već su izcrpali. Sada po tri i gotov po četiri sata, moraju prevaliti, dok se vode dohvata. — A kako im je sa životinjom? — U Privalju bunari gotov presušili. — Eno s Ledinca, Rasna i iz Čalićah od Brotnja i t. d. marvu progone na Lišticu kod Širokog Briga, odkale moraju i vodu nositi za domaću službu.
— Pa gle! — i Lištica se je sasviem smanjila. Sada dalje ne teče, nego do Šarampova, (tako nazvano groblje uz Lišticu, udaljeno od vrela za jedan dobar sat.) Narod tuguje i vruće molitve Svevišnjemu uzdiže, da im podieli dobru kišu. — Ali svakako se je ove godine nad njim zla sudbina izlila. Godina rdjava, te skoro ništa jadnim brdjanim nije doniela. — Jedina nam je nada u duhanu, te smo i uvjereni, da će dobrom procienom proći, i tako se možda živi izmaknuti ovomu zlu. — Bog se smilovao. X. V.
Datum fotografije: Ne prije 1941. – Ne poslije 1944.
Lokacija: Borak, Široki Brijeg.
Zemlja: Bosna i Hercegovina.
Autor fotografije: fra Bruno Adamčik
Arhiv: Hercegovačka franjevačka provincija
