Home Kultura !Iz Kuta Naše Kraljice Sanijele Matković”IZNJEDRENA NEPROSPAVANA SLOVA, PLAVETNILO i ZNAM TI OČI”

!Iz Kuta Naše Kraljice Sanijele Matković”IZNJEDRENA NEPROSPAVANA SLOVA, PLAVETNILO i ZNAM TI OČI”

354
0
SHARE

IZNJEDRENA NEPROSPAVANA SLOVA

 U biografiji ove knjige piše da je Sanijela Matković, rođena tu i tu, da je rođena tada i tada, da je živila vamo i tamo, da živi ovdje i sada, da je članica ovoga i onoga, da je kulturna i kazališna djelatnica, da je napisala sedam vakih i nakih dramskih tekstova, ljubavnih, zavičajnih i duhovnih poezija i roman da je napisala i da su joj tekstovi objavljivani svugdje negdje i da je po zanimanju dipl. prof. vjeronauka i etike i da je…
No međutim pročitavši „Tri zime do proljeća“, onako kao poluprofesionalni čitatelj upoznah Sanijelu kao pjesnika po htjenju, pjesnika s božijim darom pjevanja i kazivanja i upoznah je kao pjesnikinju po zanatu, zanimanju i vokabularu i prepoznah u njoj sva četiri godišnja doba koja se smjenjuju od stiha do stiha kao što se uzbrdice i nizbrdice i sunce i kiša smjenjuju po vrelom hercegovačkom kamenjaru po kojemu hode ljudi širokih osmijeha po njenom i po našem Širokom Brijegu u kojega su mudri fratri ne tako davno donijeli klavir međ gusle i započeli novu eru kulturološkog uzdizaja ovdašnjeg čovjeka nad učmalom okolinom.
Pročitah: NE TRAŽI ME U PROLJEĆU- Ne čitaj mi pjesme u proljeće. Nisu još dozrele, pa se zapitah dal sam ja dozreo čitati te predivne stihove, prepune ljubavi ko žilavka i blatina što su prepune slatkog mošta i trpko gorkastih tvrdih košpica u na suncu nabreklim bobama, koje zriju na lozi i ljudskoj muci i u pjesmama uvezanih motiva i stihovima koji poput zvijezda svijetle i presijavaju poetske iskaze po bijelom papiru kao što zvjezde rasijavaju fotone na čistoj planinskoj vodi pa čitajući Sanijelinu poeziju osjetih neku dvostruku ljubomoru i zavist poželivši da sam baš ja taj kome su stihovi stkani i da sam baš ja taj koji je te prelijepe stihove napisao.
Sanijela Matković je ovom knjigom poezije dokazala da je ona zasigurno jedna od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnikinja svih vremena pa je skupa s Ankom Topićevom, Desankom Maksimović, Vesnom Parun bez imalo pretjerivanja stala rame uz rame s najeminentnijim evropskim i svjetskim pjesnikinjama.
Pročitah: ja ostadoh bez; imena, naziva, zaziva proseći ljeto, pa vidjeh tu kovrđavu pjesnikinju s otiskom prsta, likom i potpisom kako slobodno leti po književnom nebu s imenom i prezimenom.
Sanijela je iznjedrila svoja neprospavana slova, a ti štioče dragi dok ovu knjigu čitaš prepusti se maštanju i ne traži odgovore već popij emocije i napoji dušu ovim do u tančine iskristalisanim stihovima i ostani snivati budan na postelji od pastelnih proljetnih boja i do za navijeke ostani sretan što su prošle tri zime kako bi stiglo suncem obasjano proljeće.                                                                                                                                 PLAVETNILO

Svaki put kad
dotakne more,
Nebo dio od svog plavetnila gubi.
No, nije mu žao
i više bi dalo,
za njegovih valova sreću.
Baš svaki puta
Izloženo suncu,
Nebo biva priraslije srcu
onih što pod njim hode.
I dok ga lepetom krila
zaklanjaju rode,
ono se zrcali
plavetnilom svojim.
I voli…
Voleć,
moli vrijeme
( zazivljuć njegove mjene)
samilost za one
što pod njegovim plavetnilom hode.
Svaki put
dotičuć more,
Nebo od svog plavetnila gubi
…i nije mu žao!

ZNAM TI OČI
Naslonjena
na
zalazak mjesecu
srebrenom prašinom
ugrijavam
noć
znam
jutro će
doći
tobom nazvano
jedino
što ne znam
prezime je bolu
Ima u tebi
bliske dalečine
ime ti je
za ljubav sinonim
zato te i volim
jer
ja te i neznam
upoznah
ti tek oči
tek
dodir tvoj
šapat
tihih sjeta
još malo je
do ljeta
naslonjena na zalazak
nova
sunca ćutim
više se
ni ne ljutim
što te ne znam
…jer, upoznah ti oči!
Dva izvora noći
koliko i sunca
promećem
po snima
koliko te nemam
toliko te i imam
krhko je znanje
sanje sve su samo
ništa više ne znam
…ali znam ti OČI!