Odslušaš cijelu himnu u stavu mirno…….odslušaš
sva ona predavanja u stilu “vi ste naš ponos”….”vi ste naša
budućnost”… “vaša domovina vam nikad to neće zaboraviti”…”vi ste
heroj”…”borite se za nju, našu voljenu”……..odslušaš i sve one pjesme
koje u tebi bude pravedničke i ratničke nagone…….i kreneš……….i
vratiš se nekim čudom……..nisi pao za nju ali si izgubio dio tijela ili
dio duše……i sad se pitaš zbog čega….ali i dalje stojiš u stavu mirno
dok himna svira……..i dalje sve one pjesme u tebi bude ratničke i
pravedničke nagone…….ti si njen ponos……..ti si heroj…….. borio
si se za nju, tvoju voljenu……..ali nisi postao ničija
budućnost……postao si nepoželjna prošlost……..nepoželjan gost u tom
kazalištu lakrdije….s tobom se ismijavaju oni koji su sjedili u svojim
sigurnim vikendicama…….kra j svojih toplih ognjišta……dok si ti
kisnuo,smrzavao se i gledao ljude kako umiru gušeći se u vlastitoj
krvi……..sjedneš, trgneš pola litre loze, zapališ pljugu i sljedećih
par dana se pokušavaš sjetiti u čijem si ono dvorištu zakopao pušku
poslije rata… (Najdraži citat)
