Lijepi dani mame čovjeka na šetnju prirodom. Iako je kalendarski zima lijepi dani prijaju svima i ljudima i životinjicama. Sve se nekako budi. Priprema se za nove pobjede. Freze u obližnjim baštama užurbano pripremaju tlo kako bi se sadili krumpiri, sijale povrtnice. Lijep dan. Pođoh u laganu šetnju padinama brda Hum, s južne strane. Naiđoh na biljku gospina papučica. Zaljubljenici u biljke dobro znaju kako je to endemna vrsta koja je strogo zaštićena. Botaničari ju smatraju najljepšom europskom orhidejom.
Vratim se u memorabiliju sjećanja i odmah mi pred oči slike razdraganog djetinjstva naviru. Puna ulica veselih djevojčica. Trčkaraju, traže zanimaciju za poslijepodnevnu igru. Nije im trebalo puno da osmisleistu. Sretne su što uživaju u slobodi u prirodi! Ako ništa da rašire ruke i vrte se u krug, tko će se više puta zavrtjeti! Zastadoh i sjedoh na travu pored grmića gospine papučice. Često su djevojčice išle u berbu proljetnog cvijeća. Skakutale premq “logama” – mjestima gdje bili više cvijeća uzvikivajući “moja liga”. Livade su bile prepune mirisnih ljubičica, a uzbrdice prepune gospinih papučica. Sjećam se kako bi se provlačile ispod ogoljelih krošnji stabala i brale mirisne ljubičice dok su nad nama cvrkutali vrapčići tražeći kojeg crvića kako bi utažili glad. Sve je bilo idilično od prelijepih zelenih livada do onih krošnji koje bi vjetar znao lelujati po plavetnilu neba. Čak bi vjetra kroz krošnje znao pjevušiti neke lijepe balade. Sve je bilo tako idilično! Tako sretno! Eh to su bili prelijepi dječji dani, prepuni sreće i radosti. Radosti u prirodi i malome a tako velikom! U današnje vrijeme malo se pronađe sreće među dječicom, osim gledanja u mobitel!
