Home Kultura Marina Vukoja..Štovanje svetog Jure i sjećanje na staru majku

Marina Vukoja..Štovanje svetog Jure i sjećanje na staru majku

370
0
SHARE
Za blagdan svetog Jure ili Jureva u našem selašcu bilo je posebno. Kuće okićene  kao da se svadba dočekuje!
Moja baka Iva i baka Gala kitele bi kuću cvijećem dan prije Jureva. Osjeti i danas onaj miris koji se širio kućom! Plele su vijence od raznog cvijeća koje bi pronašle u prirodi. Brale su jaglac, ljubičice, tilovinu, bosilje, išlo se u Šipovac  po divlje ljiljane (narcise) …. Prozori bi se prali i stavljali cvjetni vijenci. Ni za doček svadbe ne bi bilo ljepše uređeno. I danas vidim one spretne bakine ruke kako izrađuju vijence od bršljana i jaglaca. Govorila bi: Na večer sve triba biti spremno i okićeno. Ustati se ujutro prije nego što sveti Jure protjera kola. Onako zbunjeno upitala sam: Bako jesi li ih ti vidjela kakva su mu kola? Osmjehnula se pa mi onako nježno kako je samo ona znala rekla: Još ih nisan vidila, ali se nada kako oću i da ću se jednom prije nego što prođu ustati. Sjela je na stepenicu ispod prozora, zagrlila me i počela pričati priču o svetom Juri. Milo i nježno! Znaš Mariću, Jure ti je bio čudotvorac. Za sve se njeme moli! Sveti Jure svake godine na svoju svetkovinu, 23. travnja, u cik zore  goni kola. Prolazi selima, gradovima s dva velebna bila konja koja vuku drvena kola.
Pričala je s tolikim nadahnućem i emocijom da sam se i ja našla u kolima kako sa svetim Jurom kroz selo jurim.  Ispred mene dva snažna bijela konja vuku drvenu kočiju. Dok jurimo selima. Raščešljanu  konjsku grivu nosi snaga vjetra prema nama. A on kao pravi vojnik zaštitnički stoji na kočiji. Baka nastavlja priču. Po našim običajima tribamo se ustati prije zore, pomoliti Bogu, poškrokiti blago, sve oko kuće, radnu zemlju, konje, dicu, okititi kuću i prozore. Tribamo ga s radošću spremni dočekati! Nije mi sve bilo jasno, jer bila sam dijete. Pa upitah: A kako će pregledati sve kuće bako? Onda od Mare kuću neće ni vidjeti jer je iza naše i nema dalje puta. Kako će kola protjerati? Ona ne mora sve raditi kao ti? Sa osmjehom mi je rekla: On je veliki svetac i s kola vidi svaku kuću. Moramo se pripremiti! Ustaje i nastavlja s rađom i pričom. Znaš kad ovo sve okitim još ujutro moram napraviti obojke (ravni uštipci), red je da počastim ukućane dobrim doručkom!  A baka Gala će sigurno častiti, nastavila sam nezadovoljno. Ona mi uvijek da rumenu jabuku i odnekud izvuče onu kocku šećera! Baka se opet nasmija i pogleda me onim vedrim očima, koje i sada vidim dok ovo pišem,  pa kaže, to je običaj bona nebila! Tako se daruje, a ti nemoj ist ako nećeš! Ponovo upitah: Bako što ako prespeš, što će se desiti? Ne smijemo prespati, sve to tribamo odraditi prije sunca i donijeti vodu sa izvora da se umijemo! Ako prespemo kažu kako ćemo cilu godinu biti lini i da nećemo ništa stići ni na njivi, ni u staji, godina će biti teška! Stadoh s velikim upitnikom iznad glave. Bako možda ja spavam puno zato što se ne ustajem rano da dočekam svetog Juru s kočijom. Opet ugledah onaj lijepi osmijeh na bakinom licu. Toliko je ljubavi u njenom pogledu i osjetih onaj topli zagrljaj na svojim ramenima. Reče mi onako milo: Mila moja ti si dite, mala si. Dok budeš spavala ja ću te poškropiti svetom vodicom i moliti se za tebe. Tako ću raditi dok ne naresteš! Izdahni, bilo mi je lakše. Opet u sebi dječjim glasom razmišljam! Ako moja baka vjeruje svecu moram i ja. Kako baka kaže to je sigurno tako ona svašta zna, sve molitvice, sve svece i sve što ju pitam! Vjerujem, ona nikada ne voli pričati nešto ako je nije istina!
Baka bi znala okititi vrata i moje kuće, ako moja majka ne bi bila tu. Obvezno bi nazvala i rekla:  Nevista sve sam okitila, da znadeš!
Tako osta samo sjeta i nastavi se  tradicija. Bake već treću godinu nema među nama. Običaj smo nastavile moja majka i ja. Ne tako spretno kao naša stara majka, ali njegujemo tradiciju i štujemo sveca! Vjerujem kako ovaj običaj neće izblijediti dok smo nas dvije žive.  Pokušat ćemo sve ovo prenijeti i na mlađe generacije iz naše obitelji! Nastavljamo s kićenjem, škropljenjem, molitvicama i molitvama koje upućujemo svecu. Sveti Jure zaštitniče naš, molitvu čuj nam, usliši nas!
Kako sam postajala starija o svecu sam saznala puno više i bila mi je jasnija slika. Pisanih tragova o svetom Juri nema puno. Zna se kako je bio rimski vojnik. Umro je mučeničkom smrću za vrijeme Dioklecijanove vladavine i progona kršćana. Na smrt ga osuđuju 303. godine, odrubljivanjem glave zbog ne priznavanja poganskih bogova. Prvi put kada su ga osudili vezali su ga za kotač koji je u sebi imao čavle. Pomicanjem kotača kidali bi mu se i dijelovi tijela. Unatoč svemu bio je vesel, a rane bi mu ubrzo i zacijelile. Zbog tih brzih zacjeljenja mnogi pogani prešli su na kršćanstvo. Poslije toga dali su mu vrč prepun zmijskog otrova da pije. Taj vrč s otrovom je prekrižio rukom i popio. Ništa   se nije desilo. Vezali su ga ponovo za kotač prepun oštrih noževa. Rane su opet zacijelile. Zatim se naređuje odrubljivanje glave. Što su i učinili te ju bacaju u bunar. Prepričavalo se kako su sišli anđeli s neba i uzeli njegovu glavu.
Jure se slavi kao svemoćnik. Zaštitnik je vojnika, vojske, ratara, bolesnika, zaštitnik u raznim opasnostima, kod mnogih zaraznim bolestima, zaštitnik stoke, osobito konja, pastira, ratara, vojnika.
Sveti Jure zaštitniče naš čuvaj nas kod Boga i zagovaraj! Svima onima koji nose ime svetog Jure, sretan imendan.