Home Kultura Marina Vukoja “Tamo negdje u selu Prusine, odnosno u Prosinama, nalazi...

Marina Vukoja “Tamo negdje u selu Prusine, odnosno u Prosinama, nalazi se prava oaza mira!

685
0
SHARE
U zapadnoj Hercegovini postoje mnoge riječi koje niti u jednom rječniku ne možemo pronaći. U svemu smo posebni! Imena poput Vrane koji svoj imendan slavi na sv. Franju, 4. listopada, Vilip kojeg slavimo 3. svibnja-apostol Filip i Verdo-Ferdo. Tako i ovo malo selo „preimenovano“ je u Prosine. Kad  prolaznik upita nekog od susjednih žitelja kojim putem se ide za  Prusine, nitko od istih ovog kraja ne bih znao odgovoriti, ne postoji vam to mjesto! Raspitajte se u katastru! A ja vam velim kako su Prusine odnosno Prosine prava oaza mira i odmora. Oaza Prosine je ujedno i međa, koja spaja i razdvaja dvije općine, Posušje i Široki Brijeg. Prvo, a ujedno i zadnje selo u Rakitskom, polju kad se pođe  južno, nalazi se selo Korita, susjedno selo s Prosinama. Kad kažem oaza mira uistinu i jeste. Selo Prosine ima dosta izvora pitke vode. Najpoznatiji su: Lugovac i Žukovac. Vegetacija je bujna tako da možemo pronaći mnogo endemnog ljekovitog bilja, razne vrste šumskog drveća. Ne zaostaje ni svijet divljih životinja pogotovo srna, veprova, zečeva, a u rujnu se treba pripaziti mede … U vrtačama pronaći ćemo i neizostavnu raštiku koja je prehranila mnoge generacije ovog kraja. Prema jugu je i korito rijeke Ugrovače-Ričine. Nažalost isto je uraslo i vapi za čišćenjem. Ovo selo  nije ugroženo od poplave jer je na uzvišici, a ima izlaz prema Širokom Brijegu preko Izbična. Dok selo Korita i Zaušlje nemaju mogućnost izlaza jer kad rijeka nabuja mostove poplavi i sav nasip iz istog odnese (makadam). A da se korito rijeke očisti sela ne bi bila ugrožena! No da se vratim u Prosine. Ovo maleno hrcegovačko selašce iznjedrilo je i glazbenika našeg Franu Soldo-Frenky-ja. Na Melodijama Mostara nastupio je 2006. godine u duetu s Esterom s fenomenalnom izvedbom pod nazivom „Da smo znali“. Žiteljka sela Vinka dobila je poziv na Bogu posvećen život. Trajno izriče svoje DA, zaređuje se i služi Bogu u samostanu u Zagrebu. Žitelji su uz put sagradili kapelicu posvećenu Srcu Isusovu. ….
Za ovo selo posebnom sam ljubavlju vezana jer u istome se rodio moj pradjed Ante Soldo zvani Antuka. Jedan brat je ostao na djedovini u staroj kamenoj Ganića kući, a pradjed Antuka započinje život preko brda u Zaušlju. To je udaljeno nekih 15 minuta hoda starom cestom kroz planinu Orugu.  Do ’87. godine prošlog stoljeća prometovalo se kroz Orugu. Zbog nadmorske visine odnosno težeg održavanja u zimskim uvjetima te iste godine probio se i osposobio put preko Prosina. Zbog samih ratnih zbivanja 90.-ih godina narod ponovo emigrira u svijet, odlazi na ratišta …. No svom ognjištu ostalo je vjerno dosta  žitelja, najviše starijih, kasnije i braniteljske populacije i invalida. Mlađi su zbog loše infrastrukture i nemogućnosti svakodnevnog normalnog prometovanja na posao bili prisiljeni iznajmiti sobe ili stanove od Dobrkovića do Širokog Brijega. Važno je napomenuti da je od Prosina do Širokog Brijega nekih 15-ak minuta vožnje autom! Na svu sreću putnu infrastrukturu napokon su sanirali koncem studenog odnosno početkom prosinca 2021. godine. U večernjim satima nakon sanacije puta, dok sam prolazila kroz to selo putujući ka svojoj kući u Korita, okrenuh se prema kućama i uočih kako se život vratio. U svakoj kući svijetlila je žarulja! Srce mi je zatitralo od radosti, a u oku su mi zasjale suze radosnice! Onako ushićena rekla sam: Bože hvala ti! U konverziji sa žiteljima čula sam kako se mnogi planiraju vratiti i obnoviti svoje kuće. Neki planiraju praviti vikendice, naravno ako nadležni poduzmu mjere na rekonstrukciji prometnice R419. Ne znam jeste li uvidjeli kroz moje pisanje i kroz ovo priču o Prosinama kako je za pučanstvo od krucijalne važnosti putna infrastruktura? Ne samo ovog sela već i cijeloga kraja koji povezuje ova prometnica! Kroz manja ulaganja i pravilno održavanje puta narod se ne bi iseljavao. Borio bi se i radio! Držala bi se i stoka, od koje se i danas može pristojno živjeti! Mlađi bi radili u tvrtkama kao i danas i vraćali se svojim kućama. S ovakvim minornim potporama vjerujem kako danas ne bismo imali „500 mrtvih sela“ među kojima su i ova dva susjedna što ih pominjem u tekstu! Žitelji su zadovoljni i zahvalni nadležnim organima na ovom ulaganjima nakon samog probijanja puta od ’97. godine, a to je ova sanacija makadama. Put je postao prohodan!  Kako isti navode nastavit će potraživati svoja prava i ići do krajnjeg cilja, a to je asfaltiranje ove dionice jednom trakom i povezati se sa Sutinom i Izbičnom odnosno Širokim Brijegom. Primijetila sam kako su u ovom selu podignuta i nova pčelinja domaćinstva. Jedan od njih je i gospodin Soldo koji ima oko 60 domaćinstava. Nikola je zaorao oranicu na kojoj će saditi krumpir za prodaju. A na drugoj luk, bijeli luk, ciklu i mrkvu. Drugi žitelji sadit će svega pomalo, što imli viška prodat će. Živost se lagano vraća u ova zaboravljena i odbačena sela. Listajući po web stranici Skupštine ŽZH uvidjeh i odgovor na moje pitanje od zastupnika, u kojem se na kraju naglašava:“ …. Od predsjednika Vlade dobila sam odgovor da već postoji plan rekonstrukcije navedene  ceste … rekonstrukcija cjelokupne dionice, koja ide od Trna, Dobrkovića, Izbična, Prusina i Rakitna, predviđena je za iduću godinu“ , a to je 2022. (na slici je cijeli tekst kojeg možete pronaći na web stranici Skupštine ŽZH, pitanja i odgovori stručne službe i zastupnika). Nadat se boljem, da obećanja neće biti naša luda radovanja! I da će prvo s rekonstrukcijom započeti od Nikolića, Zaušlja, Korita, Prusina pa do Vranjkovaca tih nekih spornih 6-6,5 km puta! Na kraju vas mogu pozdraviti s Frenky-evim stihovima „E da smo znali mi, kako je lako griješiti, lakše bi nam bilo. E da smo znali mi, kako je teško ljubiti ne bi se ovako porušili sni ..“!  Pozdrav! Sretno!