U zapadnoj Hercegovini postoje mnoge riječi koje niti u jednom rječniku ne možemo pronaći. U svemu smo posebni! Imena poput Vrane koji svoj imendan slavi na sv. Franju, 4. listopada, Vilip kojeg slavimo 3. svibnja-apostol Filip i Verdo-Ferdo. Tako i ovo malo selo „preimenovano“ je u Prosine.
Kad prolaznik upita nekog od susjednih žitelja kojim putem se ide za Prusine, nitko od istih ovog kraja ne bih znao odgovoriti, ne postoji vam to mjesto! Raspitajte se u katastru! A ja vam velim kako su Prusine odnosno Prosine prava oaza mira i odmora. Oaza Prosine je ujedno i međa, koja spaja i razdvaja dvije općine, Posušje i Široki Brijeg. Prvo, a ujedno i zadnje selo u Rakitskom, polju kad se pođe južno, nalazi se selo Korita, susjedno selo s Prosinama. Kad kažem oaza mira uistinu i jeste. Selo Prosine ima dosta izvora pitke vode. Najpoznatiji su: Lugovac i Žukovac. Vegetacija je bujna tako da možemo pronaći mnogo endemnog ljekovitog bilja, razne vrste šumskog drveća. Ne zaostaje ni svijet divljih životinja pogotovo srna, veprova, zečeva, a u rujnu se treba pripaziti mede …
U vrtačama pronaći ćemo i neizostavnu raštiku koja je prehranila mnoge generacije ovog kraja. Prema jugu je i korito rijeke Ugrovače-Ričine. Nažalost isto je uraslo i vapi za čišćenjem. Ovo selo nije ugroženo od poplave jer je na uzvišici, a ima izlaz prema Širokom Brijegu preko Izbična. Dok selo Korita i Zaušlje nemaju mogućnost izlaza jer kad rijeka nabuja mostove poplavi i sav nasip iz istog odnese (makadam). A da se korito rijeke očisti sela ne bi bila ugrožena! No da se vratim u Prosine. Ovo maleno hrcegovačko selašce iznjedrilo je i glazbenika našeg Franu Soldo-Frenky-ja. Na Melodijama Mostara nastupio je 2006. godine u duetu s Esterom s fenomenalnom izvedbom pod nazivom „Da smo znali“. Žiteljka sela Vinka dobila je poziv na Bogu posvećen život. Trajno izriče svoje DA, zaređuje se i služi Bogu u samostanu u Zagrebu. Žitelji su uz put sagradili kapelicu posvećenu Srcu Isusovu. ….
Kad prolaznik upita nekog od susjednih žitelja kojim putem se ide za Prusine, nitko od istih ovog kraja ne bih znao odgovoriti, ne postoji vam to mjesto! Raspitajte se u katastru! A ja vam velim kako su Prusine odnosno Prosine prava oaza mira i odmora. Oaza Prosine je ujedno i međa, koja spaja i razdvaja dvije općine, Posušje i Široki Brijeg. Prvo, a ujedno i zadnje selo u Rakitskom, polju kad se pođe južno, nalazi se selo Korita, susjedno selo s Prosinama. Kad kažem oaza mira uistinu i jeste. Selo Prosine ima dosta izvora pitke vode. Najpoznatiji su: Lugovac i Žukovac. Vegetacija je bujna tako da možemo pronaći mnogo endemnog ljekovitog bilja, razne vrste šumskog drveća. Ne zaostaje ni svijet divljih životinja pogotovo srna, veprova, zečeva, a u rujnu se treba pripaziti mede … U vrtačama pronaći ćemo i neizostavnu raštiku koja je prehranila mnoge generacije ovog kraja. Prema jugu je i korito rijeke Ugrovače-Ričine. Nažalost isto je uraslo i vapi za čišćenjem. Ovo selo nije ugroženo od poplave jer je na uzvišici, a ima izlaz prema Širokom Brijegu preko Izbična. Dok selo Korita i Zaušlje nemaju mogućnost izlaza jer kad rijeka nabuja mostove poplavi i sav nasip iz istog odnese (makadam). A da se korito rijeke očisti sela ne bi bila ugrožena! No da se vratim u Prosine. Ovo maleno hrcegovačko selašce iznjedrilo je i glazbenika našeg Franu Soldo-Frenky-ja. Na Melodijama Mostara nastupio je 2006. godine u duetu s Esterom s fenomenalnom izvedbom pod nazivom „Da smo znali“. Žiteljka sela Vinka dobila je poziv na Bogu posvećen život. Trajno izriče svoje DA, zaređuje se i služi Bogu u samostanu u Zagrebu. Žitelji su uz put sagradili kapelicu posvećenu Srcu Isusovu. ….Za ovo selo posebnom sam ljubavlju vezana jer u istome se rodio moj pradjed Ante Soldo zvani Antuka. Jedan brat je ostao na djedovini u staroj kamenoj Ganića kući, a pradjed Antuka započinje život preko brda u Zaušlju. To je udaljeno nekih 15 minuta hoda starom cestom kroz planinu Orugu. Do ’87. godine prošlog stoljeća prometovalo se kroz Orugu. Zbog nadmorske visine odnosno težeg održavanja u zimskim uvjetima te iste godine probio se i osposobio put preko Prosina. Zbog samih ratnih zbivanja 90.-ih godina narod ponovo emigrira u svijet, odlazi na ratišta …. No svom ognjištu ostalo je vjerno dosta žitelja, najviše starijih, kasnije i braniteljske populacije i invalida. Mlađi su zbog loše infrastrukture i nemogućnosti svakodnevnog normalnog prometovanja na posao bili prisiljeni iznajmiti sobe ili stanove od Dobrkovića do Širokog Brijega. Važno je napomenuti da je od Prosina do Širokog Brijega nekih 15-ak minuta vožnje autom! Na svu sreću putnu infrastrukturu napokon su sanirali koncem studenog odnosno početkom prosinca 2021. godine. U večernjim satima nakon sanacije puta, dok sam prolazila kroz to selo putujući ka svojoj kući u Korita, okrenuh se prema kućama i uočih kako se život vratio. U svakoj kući svijetlila je žarulja! Srce mi je zatitralo od radosti, a u oku su mi zasjale suze radosnice! Onako ushićena rekla sam: Bože hvala ti! 
U konverziji sa žiteljima čula sam kako se mnogi planiraju vratiti i obnoviti svoje kuće. Neki planiraju praviti vikendice, naravno ako nadležni poduzmu mjere na rekonstrukciji prometnice R419. Ne znam jeste li uvidjeli kroz moje pisanje i kroz ovo priču o Prosinama kako je za pučanstvo od krucijalne važnosti putna infrastruktura? Ne samo ovog sela već i cijeloga kraja koji povezuje ova prometnica! Kroz manja ulaganja i pravilno održavanje puta narod se ne bi iseljavao. Borio bi se i radio! Držala bi se i stoka, od koje se i danas može pristojno živjeti! Mlađi bi radili u tvrtkama kao i danas i vraćali se svojim kućama. S ovakvim minornim potporama vjerujem kako danas ne bismo imali „500 mrtvih sela“ među kojima su i ova dva susjedna što ih pominjem u tekstu! Žitelji su zadovoljni i zahvalni nadležnim organima na ovom ulaganjima nakon samog probijanja puta od ’97. godine, a to je ova sanacija makadama. Put je postao prohodan! Kako isti navode nastavit će potraživati svoja prava i ići do krajnjeg cilja, a to je asfaltiranje ove dionice jednom trakom i povezati se sa Sutinom i Izbičnom odnosno Širokim Brijegom. Primijetila sam kako su u ovom selu podignuta i nova pčelinja domaćinstva. Jedan od njih je i gospodin Soldo koji ima oko 60 domaćinstava. Nikola je zaorao oranicu na kojoj će saditi krumpir za prodaju.
A na drugoj luk, bijeli luk, ciklu i mrkvu. Drugi žitelji sadit će svega pomalo, što imli viška prodat će. Živost se lagano vraća u ova zaboravljena i odbačena sela. Listajući po web stranici Skupštine ŽZH uvidjeh i odgovor na moje pitanje od zastupnika, u kojem se na kraju naglašava:“ …. Od predsjednika Vlade dobila sam odgovor da već postoji plan rekonstrukcije navedene ceste … rekonstrukcija cjelokupne dionice, koja ide od Trna, Dobrkovića, Izbična, Prusina i Rakitna, predviđena je za iduću godinu“ , a to je 2022. (na slici je cijeli tekst kojeg možete pronaći na web stranici Skupštine ŽZH,
pitanja i odgovori stručne službe i zastupnika). Nadat se boljem, da obećanja neće biti naša luda radovanja! I da će prvo s rekonstrukcijom započeti od Nikolića, Zaušlja, Korita, Prusina pa do Vranjkovaca tih nekih spornih 6-6,5 km puta! Na kraju vas mogu pozdraviti s Frenky-evim stihovima „E da smo znali mi, kako je lako griješiti, lakše bi nam bilo. E da smo znali mi, kako je teško ljubiti ne bi se ovako porušili sni ..“! Pozdrav! Sretno!
U konverziji sa žiteljima čula sam kako se mnogi planiraju vratiti i obnoviti svoje kuće. Neki planiraju praviti vikendice, naravno ako nadležni poduzmu mjere na rekonstrukciji prometnice R419. Ne znam jeste li uvidjeli kroz moje pisanje i kroz ovo priču o Prosinama kako je za pučanstvo od krucijalne važnosti putna infrastruktura? Ne samo ovog sela već i cijeloga kraja koji povezuje ova prometnica! Kroz manja ulaganja i pravilno održavanje puta narod se ne bi iseljavao. Borio bi se i radio! Držala bi se i stoka, od koje se i danas može pristojno živjeti! Mlađi bi radili u tvrtkama kao i danas i vraćali se svojim kućama. S ovakvim minornim potporama vjerujem kako danas ne bismo imali „500 mrtvih sela“ među kojima su i ova dva susjedna što ih pominjem u tekstu! Žitelji su zadovoljni i zahvalni nadležnim organima na ovom ulaganjima nakon samog probijanja puta od ’97. godine, a to je ova sanacija makadama. Put je postao prohodan! Kako isti navode nastavit će potraživati svoja prava i ići do krajnjeg cilja, a to je asfaltiranje ove dionice jednom trakom i povezati se sa Sutinom i Izbičnom odnosno Širokim Brijegom. Primijetila sam kako su u ovom selu podignuta i nova pčelinja domaćinstva. Jedan od njih je i gospodin Soldo koji ima oko 60 domaćinstava. Nikola je zaorao oranicu na kojoj će saditi krumpir za prodaju. A na drugoj luk, bijeli luk, ciklu i mrkvu. Drugi žitelji sadit će svega pomalo, što imli viška prodat će. Živost se lagano vraća u ova zaboravljena i odbačena sela. Listajući po web stranici Skupštine ŽZH uvidjeh i odgovor na moje pitanje od zastupnika, u kojem se na kraju naglašava:“ …. Od predsjednika Vlade dobila sam odgovor da već postoji plan rekonstrukcije navedene ceste … rekonstrukcija cjelokupne dionice, koja ide od Trna, Dobrkovića, Izbična, Prusina i Rakitna, predviđena je za iduću godinu“ , a to je 2022. (na slici je cijeli tekst kojeg možete pronaći na web stranici Skupštine ŽZH, pitanja i odgovori stručne službe i zastupnika). Nadat se boljem, da obećanja neće biti naša luda radovanja! I da će prvo s rekonstrukcijom započeti od Nikolića, Zaušlja, Korita, Prusina pa do Vranjkovaca tih nekih spornih 6-6,5 km puta! Na kraju vas mogu pozdraviti s Frenky-evim stihovima „E da smo znali mi, kako je lako griješiti, lakše bi nam bilo. E da smo znali mi, kako je teško ljubiti ne bi se ovako porušili sni ..“! Pozdrav! Sretno!
 |
OdgovorProslijedi
|
