Kroz razgovore ne prođe ni jedan dan, osobito sad u pandemiji, a da ne izgovorimo misli genijalnog Antona Pavloviča Čehova ruskog pisca kratkih priča i liječnika: „Zdrav čovjek ima 1000 želja, a bolestan samo jednu“! Ovim citatom želim reći kako mi ljudi i ne cijenimo dovoljno zdravlje dok imamo isto! Svjetski Dan bolesnika obilježava se svake godine 11. veljače. Glavni utemeljitelj je Sveti Ivan Pavao II ili kako ga mnogi nazivaju Sveti Ivan Pavao Veliki. U ostvarivanju ove zamisli dobiva potporu mnogih zemlja svijeta. Dan bolesnika proglašen je 1992. godine. Svrha ovoga Dana je skretanje pozornost na bolesne, njihove potrebe, bolju zdravstvenu zaštitu koja bi svakom oboljelom omogućila kvalitetniju zdravstvenu skrb, a i usluge. Trebali bismo svi učestvovati u podizanju svijesti šire javnosti o potrebama bolesnih. Kako sam postajala zrelija i odrastala oko mene su moji najmiliji postajali stariji, a samim tim počeli obolijevati, počevši od mojih djedova, baka, pa i roditelja. Suosjećajući njihovu bol i potrebu uvidjeh važnost ovog Dana. Važno je još napomenuti kako se baš 11. veljače u Katoličkoj Crkvi slavi i spomendan Blažene Djevice Marije Lurdske. Lurd je Marijansko svetište poznato po brojnim čudesima-ozdravljenjima. Bogu hvala na velikoj milosti koju mi je Gospodin podario pa sam imala priliku i posjetiti ovo veliko svetište. Fascinirana sam bila samim brojem volontera koji su u kolicima prevozili bolesnike do kupališta, pa do špilje ukazanja Blažene Djevice Marije. Bolesnici su imali toliku vjeru u pomoć naše Nebeske Majke.
Posebna ljepota i poseban osjećaj je sve to doživjeti! Sjećam se kako je među nama bila jedna gospođa koju je Gospodin ozdravio po zagovoru Blažene Djevice Marije od bolesti zglobova. Žena je prohodala bez pomagala. Crkva nas uči kako trebamo pomagati bolesnima, nemoćnima starcima i siromasima. Jako se razveselim kad vidim kako se taj duh pomaganja nije izgubio u ovom raspojasanom vremenu. Još nas ima! Često odem na selo i vidim one bakice kako su željne razgovora, ljubavi i malo „draganja“. U toj maloj „žrtvi“ koju provedemo s njima potrebitima činimo veliko djelo ljubavi. Znamo kako je ljubav jedna od tri kreposti! Bilo bi ružno baš na ovaj Dan ne spomenuti i naše medicinsko osoblje u zdravstvenim ustanovama koje brine o bolesnicima. Važno se posjetiti kako imamo i nezdravstvene djelatnike koji svojim radom brinu o potrebama istih, a i onih koji pomažu srcem nepoznatima u potrebi bez naknade. Završit ću opet prelijepom Antonovom mišlju koja bi nam trebale biti jedna od vodilje života: „Ravnodušnost je paraliza duše i prerana smrt“! Kad malo bolje razmislim i uđem u dubinu ravnodušnosti uistinu to je prerana smrt! Ravnodušnost prema drugima ili onome što se događa oko nas je ustvari ne razvijanje osjećaja empatije prema onima koji su u potrebi. Zato živimo zdravo i budimo od pomoći koliko možemo! Svim bolesnim, zdravstvenim djelatnicima i njihovim pacijentima čestitam njihov Dan!
