Home Kultura MILJENKA KOŠTRO “LJUBAV NA KUŠNJI I PROPUHU”

MILJENKA KOŠTRO “LJUBAV NA KUŠNJI I PROPUHU”

452
0
SHARE

MILJENKA KOŠTRO

 

LJUBAV NA KUŠNJI I PROPUHU

 

LJUBAV, zanimljiva riječ. Često je izgovaramo, a i tumačimo njezino značenje. Vrijeme je preuzima i prenosi u koracima jutra. Pa tako, odavno, govorimo o ljubavi prema Bogu, djeci, roditeljima, bračnom partneru, braći i sestrama, domovini, biljkama i životinjama, jelu i piću, prema glazbi, umjetnosti,…

Jutro mi se nasmiješi, sunce me ogrije. Cvijet zamiriše. Djeca se igraju. Pčele zuje. Misli se bude. Ljepota ljubavi u postojanju, pomislim. Spontano zapjevam. Onda poslije, zavirim na koji portal, pa upalim televiziju i poslušam vijesti. Kad tamo: političari se čvokaju i pljuckaju, u prometu problemi jer su gužve i vozači nestrpljivi, tamo negdje bjesni rat i toliko i toliko je mrtvih, opljačkana banka, tamo negdje opet pucnjava u centru grada, pjevačica ta i ta se razvela, itd, itd… Zatim se zapitam: Gdje mi pobježe ljubav? Maloprije sam je vidjela, osjećala, mirisala… Nastade mi zbrka u glavi, te se zapitam: Je li se išta lijepo danas u svijetu dogodilo? Je, znam da je, ali i crnilo se na široko razlijeva. Crnilo? Ah! Tko ga razlijeva?

Ljubav na kušnji i propuhu, u rastvorenom beskraju, kao da je pognula glavu dok na dlanu trajanja protječe vrijeme. Brzi život komada glas razuma i ljepotu ljubavi. Čovjek stablu lomi grane da bi stablo uginulo i  zbunilo proljeće, ali proljeće, zaljubljeno u vječnu svjetlost, nesebično slijedi svoj ritam, prolazi kroz kušnje i ne da se zbuniti, a ja se zapitam kakav je ovaj svijet i ja u njemu. Što će biti ako im dopustim da me zbune.

Prespavam noć, zaplješćem ljepoti svitanja, udahnem dašak ljubavi da mi dan poteče glatko. Odlazim u vrt družiti se s biljkama. Dogode mi se susreti i sa životinjskim vrstama. Kakvo nenametljivo zajedništvo, pomislim. Dugujem i ovom danu nešto korisno dati, iz ljubavi, da bi nešto i uzela. Evo, nudim, između ostalog i ove riječi, a ono što uzimam ne može stati u ovu pričicu.

Majka Tereza je rekla da nije važno koliko radiš, već je važno koliko ljubavi unosiš u ono što radiš i koliko to daruješ drugima. Poznato je da ima vrlo imućnih ljudi, milijunaša. I neka, nema ništa loše u tomu. Isto tako znamo da ima i gladnih, poniženih, odbačenih… Idem brojati koliko je milijunaša otkinulo koji milijun i dalo siromašnima. Rezultat? Hvatam se za glavu. Eto, opet gledam ljubav na kušnji i propuhu, jer da ima dovoljno ljubavi, gladnih i poniženih ljudi na ovoj planeti ne bi ni bilo. Nedostatak ljubavi nemilosrdno mrvi i tare ljudski rod.

Ja ovu krhku i bosonogu priču nesebično darujem svim ljudima, svjesna da će mnogi prije pružiti ruku za onom obuvenom u skupe i sjajne, zlatne cipele ili onu slatkorječivu, okićenu namamitim populizmom. Baš me briga, ipak idem završavati ovu započetu priču, svjesna da priča o ljubavi zaslužuje puno više stranica, a i mudrosti. Kada odem spati želim sanjati jutro dobrote i obilje svjetla u očima i srcu. Čudesan dar je ljubav. Kada bi je makli dalje od kušnji i propuha?

No, Božja ljubav zauvjek ostaje iskrena i čista. A ljudska? O Bože, ta tko čovjeku brani poslušati glas iskrene ljubavi, nahraniti se Tvojim milosrđem, te maknuti ljubav s propuha, da bi napokon mogao uspravno hodati i slobodan živjeti? Ali čovjek izgara gledajući druge i drugačije kroz vlastiti prozor. Koliki i kakav je prozor? Što kroz njega vidi? Možda mu je šešir ili mrak pao na oči da ne primjeti što nije učinio, dok druge promatra? Ljubav, kao procvala proljetna ruža, čeka  ljudsku toplinu, s željom da je uklone s propuha. Kako lijepo bi bilo, umjesto mržnjom i krvlju, natopiti zemlju nesebičnom ljubavi prema životu i svemu što nas okružuje? Ljubav je dar od Boga i čini lijepe stvari, a čovjek je onaj koji ceste ljubavi  sebičnošću rovari.

Gledam jablane. Vitki i visoki, uzdigli se prema nebu. Žive od Božje ljubavi za prošlost, sadašnjost i  vrijeme koje će doći. A čovjek u nedostatku ljubavi, željan „bogatstva“ i moći, trajanje pretače u čudno zastajkivanje. Ne uvažava i ne poštuje nesebičnost, vjerodostojnost i mogućnost izbora. Umjesto da se osvijetli, čovjek ponekad odabire hod kroz gustu magluštinu i doziva grijeh umjesto istinske ljubavi. Da, ljubavi. Licu nije potrebna maska ni šminka, ako je srce puno LJUBAVI.Slikovni rezultat za ljubav u proljeće